Zemlja Sumraka XIII glava... finale

Maštovite priče naših članova

Moderator: Earvena

 Zemlja Sumraka XIII glava... finale

Postod Silvanas u Sub Avg 06, 2011 11:28 pm

Zemlja Sumraka: Poceci mraka

Glava XIII:

Izlazak

Jasuci hitro kroz noc, Malik je mogao videti obrise sume koji su pored njega strujali mutni, kao da se krece suma, a ne njegov Svetlica u svom galopu. Gledao je obrise debelih mracnih debala koja su se izdizala u nepoznatu visinu, a sa njihovih krosnji visile su lijane koje su se tromo njihale kacuci nisko, trnovito zbunje kao zice razapete izmedju okna prozora gradskih kuca koje su nekada, negde daleko od njega pustale miris sveze opranog vesa i sezonskog cveca. Izmedju njih padao je veo paucine i mnostvo sitnih zivotinja strujalo je u vazduhu, na biljkama, na zemlji ili pod njom. Malik je pored ovakvih obrisa mracnog mesta u kome se nalazio, listao u svojoj glavi slike, isto tako mutne u njegovoj glavi koje su oivicile mnoge vazne i naizgled nevazne trenutke njegovog postojanja. Sve je bilo mutno kao jutarnja magla na proplanku koja ostavlja samo obrise i nije sustigla samo onaj najvisi i najupadljiviji breg, tako njegova secanja, samo ona najjasnija i bitna nisu bila dotaknuta tom nejasnocom koja mu je odavala utisak da je vecinu zivota proveo ne znajuci sta se oko njega desava, nesvestan sebe i drugih, kao slep, ali nije to mogao da objasni. Jasan je u njegovom secanju bio samo onaj dan zalaska. Sve posle toga bila je nekakva bajka.

„Kazu da kada je covek zaista spreman da umre, pred ocima mu prodje ceo njegov zivot. Mislim da je to tacno.“, rekao je Malik svom ucitelju dok su jahali sada sve uzim putem koji ih je pritiskao svojom krivudavoscu i tezinom vlage sume oko njih koja se mesala sa naizgled svezim mirisom biljaka, ali posle nekog vremena Maliku je taj miris slepio pluca.

„Ne lomi glavu oko pitanja da li si spreman da umres ili ne. Shvati da nisi. Sto pre to shvatis, spremniji ces biti.“, Darik je odgovorio sa tuznim izrazom lica, kao da ce mu Malikova smrt pasti teze nego njegova.

Cutecki, princ je nastavio da gleda napred u mutninu noci i jahao ne osecajuci nikakav bol, strah patnju, postao je nekakva skoljka koja cuva svoj biser samo za taj poslednji trenutak, a sva osecanja straha, besa, tuge, bola drzace iza svoje caure do trenutka kada se poslednji put susretne sa slugama Mordenovim i tada zavrsi misiju zapocetu pre svega nekoliko dana, iako su oni za njega trajali kao godine.

Posle mutnine jahanja, put je postao neobicno sirok i mnogo manje naporan. Tama se rasirila i neobjasnjivo postala gusca, ali zacudo nekakvom magijom sve se u njoj videlo, mozda i bolje nego sto bi na svetlosti. Ispred njih, kada je ovakva cudna pojava dostigla vrhunac, da se u tami vidi svaki mrav koji hoda zemljom, ili zec koji protrci kroz sumarak, iznad njih izdigla se ogromna kula valjkastog oblika sa krunom na svom vrhu. Bila je opasana tamnom sluzi sa kretanjima istih onakvih talasa po njoj. Ovakva vidljivost u tami bila je magija kako bi sluge mraka mogle svoje zadatke raditi u mraku onako kako bi ih radili i na svetloscu sveca, ili sunca. Oko kule su se u koncentricnim krugovima prostirale niske zemunice ispred kojih je bila postavljena sekira i zastava na kojoj se nalazio vuk svetlecih ociju i metalnih kandzi na skrsenoj ljudskoj lobanji. Sve je bilo opasano i „ukraseno“ sluzi i odvratnost je kruzila u vazduhu, mada je ovo bila cela jedna uredjena civilizacija njihove odvratnosti. Ove zemunice bile su dom vojnicima i ispred njih bila su polja za njihovo obucavanje. Kula je bila potpuno crna i nije joj bilo ulaza. Sluz bi se, pretpostavio je Malik, otvorila zeljenom posetiocu i pustila ga u odaje kule. Nije smeo ni pomisliti sta ce uraditi nezeljenom gostu...
Oko polja za obucavanje raslo je listopadno drvece, gustih krosnji i debelih stabala. Cinilo je prirodni zid cinilo se, i ni sa jedne druge strane osim putem nije se moglo dovde stici. Sa dve strane puta koji je vodio ka kuli, stajale su dve manje kule koje su bile povezane tankim lucnim mostom bez ograde ispod kog je visio mali fenjer. Nije sijao kada su prvovitezi tu pristigli. Ispred su bile pobijene dvokrake, ostre, zastrasujuce sekire sa cijih ivica je kapala sluz. Sve to izgledalo je sablasno. Kule su bile strazarnice na svom vrhu, a oruzarnice u svojim odajama. Prolazeci dalje, mogli su primetiti da su polja za obucavanje bila podeljena na ona za konjanike, pesadince i strelce i bila su pazljivo rasporedjena prema pogodnosti terena na kome se nalaze. Sve je bilo uredjeno i izgledalo je kao pravo uporiste jedne vojne sile. Njihova trenutna prednost je sto je vecina ovog vojnog uporista bila ispraznjena. Proci kroz dve kule strazarnice i ispod luka sa fenjerom bio je za njih lak posao i ostali su neprimeceni. Njihov zadatak bio je poznat i bilo je ocito da ce se kristal koji treba da vrate u svoje leziste nalaziti u kuli. Ali, bilo je nazalost isuvise ocito da sluz nije jedino sto je cuva. U kruni valjkaste gradjevine moglo se osetiti nekakvo kretanje, i iz nje se sirila zastrasujuca energija. Svi su bez progovorene reci i sami znali sta ih gore ceka.

„Jedini vuk koji ne zavija na mesecini, vec je tih kao sum vetra kroz borove iglice, dok te njegove kandze rastrgnu u trenutku i umres u agoniji koje nisi ni svestan.“ Moglo se primetiti da Darik nosi odredjenu mrznju prema svemu sto na sebi nosi znak Mordenov. Jasuci dalje nisu naisli ni na kakav otpor ni prepreku. Sve je vodilo ka kuli potpuno slobodno i lagodno, sto ih je cinilo nesrecnijim nego ikad. Lakse bi im bilo nositi se sa svim legijama Krvozenih nego sa onim jednim, najkrvozednijim do koga ce stici tako lako, ironicno to im je stvar cinilo jos tezom. Prisli su kuli. Njena pojava bila je ogromno crnilo koje se siri u tamna nebesa bez zvezda i kao da se sa njima spaja, ostavljajuci posmatraca zapanjenog jer ih ne moze razlikovati. Kretanja sluzi pravila su zvuke huke kao jake oluje, a vazduh je bio tezak toliko da bi se odrastao muskarac mogao onesvestiti.

„Ici cu prvi.“, rekao je Malik. Isukao je mac koji je sijao veoma slabo, okruzen ovolikom tamom, ali je svaka svetlost ovde izgledala kao da je samo sunce sislo medju njih. Oklopi su se i dalje presijavali plavom bojom dajuci im hrabrost da udju u smrt. Macem koji je isukao, Malik je zasekao crnu sluz u kuli, ocekivajuci da ona pukne i napravi prolaz. Desilo se nesto drugacije, nesto uzasnije. Kao crna rupa, vrtlog usisala ga je i vise ga nije bilo medju vitezovima. Jedan po jedan, zaletali su se za njim i na konjima zasecali sluz koja ih je odvodila nekud, iako nisu znali da li ce stvarno ponovo videti svog princa. Ostavili su jedino Darika, da pokusa naci drugi nacin da probije odbranu, ukoliko su prvovitezi sa svojim princem uzalud dali svoje zivote.

Darik je kruzio oko kule. Trazio je natpis, znak, bilo kakav oblik magije, ili bilo sta drugo sto bi mu dalo nadu da postoji nekakav nacin za ulazak u kulu. Posle mnogo obidjenih krugova bilo je sve jasnije da drugog ulaza za nezeljene goste nema. Ali, onda se prvovitez setio. Za bilo kog nezeljenog gosta najgora kazna i zamka bilo bi da posle uvlacenja u sluz ode pravo u kandze vuku. Bilo je ocito da zamka koju su sluge Mordenove postavile za svoje neprijatelje, sada Malika i vitezove vodi bas onde gde oni zele. Jer gde je vuk tu je i kristal nesumnjivo, a naci nacin da ga nahrane ljudskom krvlju bez da i sami postanu hrana za Krvozedne je bio da stvore put kojim bi kula njihove zrtve odvela Krvozednom Psu. Tako, Darik je shvatio da je sada mozda poslednji trenutak da i sam uskoci u ovu sluz. Ali, predugo je proslo otkada su njegovi saputnici usli unutra. Nespremni na to sto ih ceka, mogli su vec biti mrtvi. Ako nisu, on mora poloziti u njih nade da ce izdrzati, jer je planirao da unutra udje spreman za borbu.

Malik se nasao u mraku sedeci na podu u cosku i nije znao sta je ispred i oko njega, jer je bilo potpuno mracno. Bio je svestan samo dva zida o ciji se cosak oslonio. Kod sebe je imao svoj mac u koricama, jedan kratak nozic koji je u bici ispred sume izvukao iz grudi jednog od Krvozednih i iskoristio da se odbrani od naleta razbesnelih vojnika, imao je luk i tobolac od cetiri strele. Oklop mu je na mnogim mestima bio ulubljen, dok je ispod ulubljenja od raznih padova i povreda na vecini mesta bio ugruvan i verovatno imao strasne modrice i mozda cak par prelomljenih kostiju. Bol je za njega postao navika, medjutim rana koju je zadobio pre samo par sati od strele bila je samo oziljak. Magija one biljke bila je zacudjujuca. Dosad bi zasigurno bio mrtav. Tako je sedeo i cekao da uhvati vazduh za dalji put. Vise nije bilo bitno za njega gde su ostali vitezovi, da li su dobro ili bilo koje drugo pitanje. Sada je bitno izvrsiti misiju i dok god je jedan od vitezova ziv, nada nije izgubljena, a u ovom slucaju kada je u pitanju zelja da se sav ovaj pakao okonca, za sebe je mogao reci da se osecao vise ziv nego ikada ranije. Plaseci se da izvadi mac i svetloscu pokaze sebi put, jer ne zna sta bi prvo mogao da vidi, ili jos gore sta bi moglo ugledati njega, nastavio je da sedi i udise nesto malo vadzuha sto je lebdelo oko njega, mada je imao osecaj da sparinu oko sebe moze opipati. Nastavio je da sedi i da udise. Osecao se spokojno kao da ima sve vreme sveta da se pripremi, po prvi put u svom putovanju kada je stalno zurio i hitao nekuda, sada u poslednjem trenutku osecao je spokoj i imao je vremena da sedne i odmori i isprazni um. Tako je sedeo i stezao svoje oklope, umne i telesne.

Darik je nasao put u jednu od odaja dve strazarske kule koje su bile posadjene sa dve strane puta prema velikoj kuli u kojoj su se nalazili njegovi prijatelji. Nasao se u sobi oruzarnici u kojoj je mogao naci mnoga oruzja i cvrste oklope. Hitro je izabrao ono sto mu se cinilo najkorisnije i potrcao prema kuli. Iz torbice je zgrabio saku plavog cveca koje je ostalo i premazao ga preko oklopa, stavio slem koga je takodje ukrasio plavom svetloscu i koji je imao izbocenu prednju stranu. Soba oruzarnica bila je tamna i imala dve baklje, dovoljno da ga svetlost malo okrepi i ohrabri i posto je izabrao jedan lagan, tanak mac, ali veoma cvrst i stavio ga u korice ukrasene nekakvim zastrasujucim runama kukastih oblika, polako je sobu ostavio iza sebe. Mac je takodje sijao plavo i tu je svoje cvece utrljao u njegovu gravuru. Bez oklevanja, prvovitez je kao u svog najveceg krvnickog neprijatelja zario lagani mac u pokretljivu sluz koja je kruzila zidovima ogromne kule. Brzo bi uvucen i pre nego sto je i shvatio sta se desava, kroz nekakav vrtlog isao je brzo i, cinilo se, nizbrdo, plaseci se da udahne jer je sluz izgledala smrtonosno otrovna, slicna katranu. Okretao se i tumbao kao list bacen u talase vetra, nije imao kontrolu nad svojom sudbinom. Prepustio se i kroz nekoliko sekundi sedeo je prislonjnen uza zid u potpunom mraku. Svetlost baklji sobe oruzarnice sada je izgledala kao blagoslov. Mesto ga nije drzalo. Izvadio je mac i osvetlio prostor oko sebe. Nekakvo lice iskocilo je ispred njega i skocivsi pokusalo da ga napadne. I Darik i njegovo izbezumljeno iznenadjenje vrisnuli su u strahu i popadali na dve strane prostorije: Ubrzo shvativsi da vrisak nije bio pametan, zaronio je mac u korice i pritajio se malo. Nije shvatio ko je u njegovom drustvu, ali to mu sada nije ni bilo vazno. Sedeo je tako i brojao sekunde dok mu dah ne postigne normalan ritan i ne bude bucan za neprijateljske usi.

Princ je primiren sedeo neko vreme i stegnuvsi kaiseve svog oklopa, ustao i uzdahnuo duboko pre nego sto ce napraviti koji korak opipavajuci okolinu. Bio je u nedoumici da li da koristi srebrni mac koji mu je dat jer ponekad hrabrost, mada jaka magija i nikada objasnjena kao ostale koje su proizisle iz ljudskog uma, a ne srca kao ova, ona ipak ne treba biti protracena budalastom smrcu. Tako je Malik mazio drsku svog maca ali ga i dalje nije isukao. U nedoumici je izgubio nekoliko minuta i to mu nije islo u prilog. Vec je osecao potrebu da nastavi dalje, te je dalje odlaganje cinilo da se oseca neprijatno. Njegovu zamisljenost i nedoumicu prekinuo je jak vrisak koji je odjeknuo kroz ceo prostor oko njega mada su zidovi bili na sve strane. Jasno je bilo da nekome u blizini treba pomoc, dok Malik nije smeo ni pretpostaviti zasto, ali je takodje sve jasnije bilo da se on i njegovi prijatelji nalaze verovatno u lavirintu, sto ce ih ciniti veoma lakim plenom dok istrose svu svoju energiju da se skupe na jedno mesto. Ovakav vrisak pozvao ga je da bez daljeg oklevanja isuce mac i potrazi put nekuda. Pokusavao je da mu koraci i dah budu sto tisi i tek po malo kuckao svojim koracima kroz tisinu dok su njegovi dodiri po zidovima bili potpuno necujni.

„Reci ko si!“, prosaputao je Darik tako da bude sto tisi, ali da ipak bude dovoljno cujan. „Ja sam gospodaru, Kiron tvoj ucenik i sluga.“ Ovo nije bilo vreme ni mesto za poverenje. Neprijatelj raspolaze raznim magijama i obmanama, sve dok je Jaraman ziv. „Dokazi!“, ponovo je prosaputao Darik. Vitez je progovorio sto krace nekoliko dogadjaja za koje bi samo on i njegov gospodar mogli znati, a onda su se prijateljji priblizili, radosni sto su bar oni zajedno. „Nas je polozaj verovatno poznat celoj sumi u okolini, a kamoli zveri koja tuda verovatno luta. Ovako vristanje kao zene nismo smeli da dopustimo. Ugrozili smo misiju.“ Utom plava svetlost izbi iza ugla. Malik je bio blizu. Trebalo je samo da sacekaju i princ ce ih pronaci. Ubrzo tako i bi. Trojica od sestorice prvoviteza ponovo su bili na okupu. Potrebno je bilo pronaci i ostale da bi zajedno pronasli put ka kristalu. „Kiron vam je na usluzi gospodaru.“ Malik se toplo nasmeja i u tisini prosaputa:“Cudno je sto vec satima putujemo zajedno i dovoljno smo u tih nekoliko sati prosli da bi to mogla biti lepa prica pored vatre, a ipak sam ti tek sada saznao ime.“ Vitez je ustao i ispravio se. „Nasa imena su Kiron, Trama, Rembrant i Poltor. Sva cetvorica odgajeni kao braca da budemo vojnici u sluzbi Darikovoj i Elitna vojska Plave kule. Svi smo spremni da damo zivote za vas.“ Malik ga je gledao ozbiljno i osecao se veoma sigurnim kada oko sebe ima ovakve ljude. „To jeste pohvalno, ali treba vas okupiti pre nego sto date svoje poslednje zrtve, kao sto cu verovatno i ja.“ Prvovitezi su hujali kroz mrak, kao sumovi i pravili sto manju buku, mada je svetlost bila sasvim dovoljna da im priredi propast, medjutim bez nje nisu mogli. Nije proslo dugo i zidovi su postali siri i prostor izmedju njih manje zbijen, takodje i manje zagusljiv sto je bilo ohrabrujuce i davalo utisak da nekuda napreduju. Kameni pod ispod njih najednom se zatresao i oni su culi samo kratko skrgutanje zuba i ostro, podmuklo rezanje. „To je on! Moramo da ih nadjemo odmah!“, prosaputao je Darik i brzim korakom vodio ih iz prostorije u prostoriju. Nepoznatom magijom, kula kao da ih nije uvukla u svoju unutrasnjost, vec negde nepoznato, jer su izasli u ogromnu prostoriju nepregledne povrsine sa dva reda stubova, koja je bila veca nego sva povrsina sume, sto je bilo zbunjujuce. Plafon se nije mogao videti, ali bilo je ocito zasto ova soba postoji. „Ovde smo lak plen. Moze se kriti iza stubova, ili nas napasti iz mraka sa ledja. Ovde smo posluzeni na tanjiru. Dosta skrivanja. Hajde da razbijemo tisinu i napravimo malo buke, tako da nas „domacin“ zna da smo dosli po njega!“ Darik je izgledao razjaren i poceo udarati o stubove i lupati urlajuci borbene poklike. Malik i Kiron nastavili su za njim. Kironov glas bio je kao zvono i odjekivao u mraku, a njegova pojava bila je nadasve smirujuca, odavajuci utisak da nije ratoboran, vec koristi mudrost i smirenost, cak i u ratu. Njegov brat, Trama ipak bio je ratoboran i mozda podjednako razjaren kao svoj ucitelj. On je bio taj koji je hladnokrvno ubio vojnika na zidu. Ni jednom od njih Malik do sada nije jasno video lice i nije ih mogao ni upamiti po njemu, vec samo po glasu i utisku koji su njime odavali. Posle nekog vremena, svetlost Malikovog maca uhvatila je senke. Bilo je kretanja iza stubova. Svi su pohitali tamo. Iza stuba je izletelo parce stita i jedan od vitezova povikao je:“Napred braco, zadrzacu ga! Napred prema kristalu!“ Zaista mali otvor u daljini mogao se videti i bilo je jasno da ce se tu prostorija zavrsiti, a verovatno i njihova misija. Potrebno je bilo samo da jedan od njih ziv dodje do kraja i pomeri kristal. Cuo se zvuk koji je bio mesavina laveza i rezanja, a metalne kandze rabile su mrak sevnuvsi divlje. Kiron je priskocio svojoj trojici brace. Sva trojica i dalje su bili zivi i izbegavali udarce vuka. Ubrzo bi u mraku i nejasnoci svako od njih poginuo sasecen kandzama, medjutim Darik je pokazao svoju istinsku snagu. Izgovorivsi reci nekakve magije koju je naucio, bacio je prah iz jedne male torbice o pojasu i stvorio milione svetlica iznad njih koje su celu ovu pecinsku grobnicu osvetlile. Zver se mogla videti. Njegovo krzno bilo je sacinjeno od celicnih iglica koje su se presijavale. Kandze su mu bile kao nozevi, kao i dugacki zubi. Oci su mu bile crne isto kao i kod prokletih zivotinja one uklete sume, nekakvom magijom razdirale su mrak iako su mu bile srodne. Vuk je gledao u Malika i rezao besomucno. Princ je pretrnuo od straha jer ove oci stvarale su jos veci strah od onih. Izvadio je noz i uhvatio trenutak kada je vuk odbacio svu trojicu vitezova, da kaze Kironu da se sagne i bacio ga u pravcu Krvozednog psa. Vuk je zaskicao i odskocio u stranu. Njegovo oko bilo mu je oduzeto i sada je bio polu-slep. Na trenutak, Malik bi ohrabren time sto je uradio sve dok nije shvatio da je zver sada razjarenija nego ikad. Potrcao je iz petnih zila dok su petorica njegovih saputnika napravili zid iza njega. Trcao je ka prolazu. Iza su se vitezovi borili zustro, medjutim macevi su se o krzno odbijali, a zubi su skrsili njihove stitove. Na kraju vuk skoci po prvi put i posece svoju prvu zrtvu. Pao je Rembrant, mada je u svom poslednjem zamahu napravio posekotinu na vucjoj njusci. Ubrzo pade i Poltor koji je u ocaju i placu za svojim bratom sa kojim je bio najblizi, pohitao da ga osveti. Stajali su trojica, ne znajuci kako da obuzdaju zver. Malik je bio sve blize izlazu. Blaga svetlost izbijala je iz njega. Najednom sluz poce kapati okolo. U krupnim kapima padala je po njemu i on je osecao veliku tezinu i bio usporen. Ipak ovo ga nije moglo zaustaviti. Iza je Darik svojim macem zadrzavao kandze besnog vuka, dok je Kiron pokusavao da mu se podvuce pod trbuh. Najzad Trama u svom besu naskoci na njega i pre nego sto konacno pade raskomadan, posece mu jos deo njuske i okrnji njegova oba zuba. Kiron je kruzio okolo ne znajuci kako da se priblizi, te je Darik na kratko morao da odstupi. Nije bilo vremena da se zali za njihovim bratom. On je izvrsio svoju svrhu. Vuk je bio lisen jos jednog od svojih oruzja. Malik je nastavljao da gura napred i nije dopustao tezini da ga obuzda. Kada je odoleo i ovim preprekama najzad otvorise se ogromni vrtlozi sluzi kao onaj koji je proisticao iz proklete ogrlice koju je dobio. Bilo je jasno cije je ovo delo. Iz vrtloga izletese trojica Krvozednih obuceni u sluz koja je kruzila oko njihovih tela i lica. Cinilo se da su izgubili razum i da su potcinjeni njegovoj volji. Ubrzo se pojavio i on, carobnjak Jaraman. Jedina sansa za uspeh bila je da se dva najveca dusmana dovedu na isto mesto. Carobnjak i vuk jedino tako mogu pasti. Razdvojeni, pojedinacno ne mogu se pobediti. Malik povika:“Ka meni, ka meni!“ Darik i Kiron trcali su dok je iza njih neverovatnom brzinom isao vuk. U trenu, Kiron zastade, sagnu se hitro i posece prednje vucje noge. Bi pregazen u sledecem trenutku i njegovo slomljeno telo ubrzo je odumrlo. Vuk je hramao i to je Dariku dalo vremena da pritrci princu. Krvozedni napadose na Malika i pre nego sto se prvi od njih priblizio, stigla ga je jedna od cetiri strele iz Malikovog luka. Jaraman je lebdeo u visini na nekakvom oblaku sluzi i naredjivao rukom svojim slugama. Malik i Darik stali su rame uz rame. Tacno u pravom trenutku kada su se vojnici tame priblizili isto koliko i vuk, dva prvoviteza se na dati znak izmakose i vojnici zavrsise poseceni kanzdama svog bozanstva. Vuk se okrenuo ka njima. Malik je u padu slomio dve strele i ostala je jedna. Bilo je jasno sta mora uciniti. Odape strelu, potpuno mirne ruke bez oklevanja i bio je siguran u svoj pogodak. Dok je kaplja znoja silazila niz nos i padala ka zemlji, tako je Malik smireno, kao da je ceo svet usporen, otpustio kratak uzdah koji ce mu dovoljno opustiti ruku da bude ubistveno precizan. Vuk je sada bio potpuno slep izgubivsi drugo oko od Malikovog pogotka, sto je Dariku dalo sansu za konacan udarac. Oslanjajuci se samo na njuh, vuk je uspeo da u odbrani gadno posece Darikovu levu saku, ali je na kraju ovaj uspeo da mu se podvuce pod trbuh i zada konacan udarac. Drugo bozanstvo Mordenovo palo je u uzasnim urlicima. Jaraman je cutecki lebdeo u vazduhu i posmatrao Darikove poteze. Ovom vitezu on sada nije mogao nista. Iz njegovog vidokruga na nekoliko sekundi nestao je princ Malik, sto mu je zapecatilo sudbinu. Malik je u trenutku kratkog poskoka umiruceg vuka, naskocio na njegova ledja i sa njih skocio u vazduh, isukavsi mac i zario ga u svog neprijatelja. Dok je srebrni mac razdirao veo sluzi koji je obavijao carobnjaka, ovaj je kroz stenjanje i skrgutanje zuba, progovorio neke cini i uvukao sebe i princa u ogroman vrtlog. Maliku su noge bile u vazduhu dok se vrteo u ogromnom tornadu sluzi i drzao za drsku maca koji je zjapio iz grudi neprijatelja. Znao je da ako pusti, pad ce mu slomiti telo i bice gotovo, a nije bio siguran da li je Darik preziveo sukob sa vukom i nije smeo da dopusti da pogine pre nego sto vrati kristal onde gde mu je mesto. Tako su se dva neprijatelja vrteli i u vazduhu ocajnicki rvali dok na kraju sluz nije pocela da klizi sa tela Jaramanovog i bilo je jasno da on polako ispusta zivot iz sebe. Mracni carobnjak bio je porazen i uskoro Malikova misija bice gotova. Vrtlog je stao i Malik se sa svojim macem u neprijatelju nasao na zemlji. Darik je pored lezao onesvescen, medjutim princ je znao da on nije mrtav. Sluz je polako sklizila i otkrila njegovo bledo lice. Gledao ga je nemajuci daha da kaze bilo sta, dok mu je princ polako izvlacio secivo iz trupa. „Ogranicen si samo na sivilo i smrt i nikada me ne mozes poraziti.“. rekao je Malik i konacno ga zasekao jos jedanput. Sve je bilo gotovo. Imao je vremena da obavi svoju misiju do kraja. Umiruci carobnjak poslednjim dahom podigao je ruku i stvorio jos jedan maleni vrtlog iz koga je izasao jedan vojnik sa lukom u ruci. Dok se spodoba krila u mraku od svojih neprijatelja, Darik se polako budio i posmatrao svog ucenika kako odlazi u svetlu sobu da dovrsi svoj zadatak. Kristal je imao svetlost sunca, ali nije mogao zaslepiti posmatraca. Bilo je ugodno gledati ga. Imao je oblik jajeta i njegovo leziste imalo je na sebi nekakve rune koje su bile ugasene. Malik je podigao kristal i vratio ga u leziste. Rune su zasijale i princ je osetio nekakav mir u sebi. Iz mraka senke stuba prohujala je crna strela. Njegov uzdah olaksanja i osmeh bili su prekinuti. Prvovitez Darik mogao je videti kako strela probija ledja njegovog princa i kako ovaj pada u klececi polozaj sireci ruke na dve strane. Kristal je sijao sve jace i zasenjivao Malikovu umirucu figuru. Celo ovo prokleto mesto pocelo je da se urusava. Darik je morao bezati. Padajuci komad plafona pao je na telo vojnika iz mraka i smrskao ga. Malik je sa osmehom posmatrao svetlost dok njoj konacno nije otisao. Kristal na njegovoj princevskoj kruni svetleo je u pozdrav suncanoj svetlosti kristala. Klececi, princ je polako uzdisao znajuci da mu je smrt bila sudjena i da sada moze konacno odahnuti i predati se svojim precima. A kako je princ uopste izgledao? Bio je to decak kratke svetle kose i bledog lika. Celo mu je bilo visoko i sjajno, a obrve podignute. Imao je sirok osmeh i ravne, bele zube. Imao je vitesku figuru i zvonak glas. Sve to je bio Malik, a sada je sve to nestajalo u svetlosti koja ga je odnosila sebi. Negde u daljini sunce je izlazilo. Magija noci i ludilo Mordenovih bozanstava u narodu stalo je i spokoj kao da se sirio ogromnim talasom iz jednog uzdaha mladog princa na celo kraljevstvo. Sunce je izaslo, a mladi princ se svom ocu nikada nije vratio.




Kraj...
At least one person who walks this Earth knows your worst side... One is enough for you to be proud, or ashamed. Which one do you deserve? Pride or shame?

Slika
Korisnikov avatar
Član
Član
 
Postovi: 160
Pridružio se: Sub Jan 22, 2011 12:36 pm

Povratak na Priče

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju

cron