od Aducabar u Sre Jul 13, 2011 8:56 am
Evo moje analize razbijene po PoVima:
Prolog: Varamir ovaj put, dobijamo malu lekciju o wargovanju, lep uvod za Brenova poglavlja. I naravno smrt na kraju, lep uvod za Džonov kraj.
Tirion: Jedan od razočaravajućih PoVa. Jeste da ima velikog uticaja na ljude oko sebe - napalio je Egona, razboleo Koningtona, Džoru vratio u igru, Viktarionu doveo crvenog sveštenika i na kraju vratio Druge Sinove na pravi put. Ali njegova priča je više turistički vodič dok baulja Esosom, umesto zaokruženog arca.
Deneris: Još jedno razočarenje, njena priča je delom mirinska igra prestola, delom vlažni snovi o Dariju, nijedno nije nešto zanimljivo. Tek na kraju se našla u poziciji da mrdne radnju napred... u sledećoj knjizi, za jedno 5 godina.
Džon: Verovatno najbolje napisan poV u ovoj knjizi, kompletan story arc, rise and fall of Lord Commander. Uspešan brak sa divljanima, uspešne pripreme za zimu, flertovanje sa igrom prestola, i momentalna kazna čim ju je ozbiljno zaigrao. Jedino me nervira što nemamo razrešenje na kraju, klifhengeri od deset leta nisu nimalo zanimljivi.
Bren: Samo par poglavlja, upoznajemo Bladrejvena i decu šume, i onda ga zaboravljamo. Ovde fali malo duža priča, neki self contained arc.
Kventin: Bespotreban PoV čija je jedina svrha da oslobodi zmajeve na kraju, što je mogao bilo ko da uradi. Potpuni promašaj.
Davos: Još jedan redukovan PoV, prekinut taman kad je postao zanimljiv. Ne znam zašto Ser Nippletwister nije nastavio da piše o njegovom putu na Skagos, zanimljivije bi bilo od većine ostalih priča. Ali sad moramo da čekamo 15 godina.
Teon: Relativno zanimljiva priča o transformaciji iz Smrde u Teona, uspeo je čak i da utiče na big picture na kraju. A i da nije njega ne bismo prisustvovali nekim od najboljih momenata knjige, Rat Cook Manderly i Amberi koji troluju Boltonovu ekipu sa bubnjevima.
Konington: Još jedan bespotreban PoV, upoznajemo Zlatnu družinu, i to je otprilike to. Lame.
Aša: Opet bespotreban PoV, služi samo da nam bude oko tokom Stanisove kamoanje na Severu, samo što jedini zanimljiv deo, klimakterični šoudaun sa Boltonima ne vidimo, već o njemu čujemo iz pisma. I sve zarad još jednog lejm klifhengera, da u narednih dvadeset godina nagađamo šta je Remzi slagao, a šta ne.
Melisandra: Pristojan one shot PoV, demistifikacija lika i hintovi o Džonovoj ulozi u R'Lorovom grand planu. Ali ni ovo nije bilo neophodno.
Areo: Dopuna dornjanske priče iz AFfC, najava Zmijica u akciji. Ali samo najava. I Kventin je tako bio najavljen u prošloj knjizi, so prepare to be underwhelmed in 25 years or so.
Arja: Još treninga, demistifikacija Bezličnih, ali radnja i dalje nikuda ne mrda.
Džejmi: Opet one shot, razrešenje njegove i Brijenine priče iz AFfC, gde je ovom poglavlju i mesto.
Sersei: Fallout njenog arca iz prethodne knjige, ali ništa previše bitno.
Viktarion: Još jedan nebitan PoV, cela priča je njegovo pozicioniranje za narednu knjigu.
Epilog: Ovo služi čisto da sumira stanje u centralnom delu Vesterosa, a Kevanova i Pajselova smrt da najave vesela dešavanja u narednoj knjizi, koja stiže za 30 ljeta.
Suma sumarum, ovo je samo jedan preterano verbozan setap za Vetrove Zime, kao i AFfC. Samo što ovde imamo još manje zaokruženih priča i još više bespotrebnih PoVa, pa je meni ovo najlošija knjiga do sada. Mada sad kad su sve figurice pozicionirane očekujem spektakularan nastavak tamo negde 2050. Ali ono što je važilo nakon AFfC, važi i sada - čak i ovako kenjkav Ser Fat Pink Mast je za tri koplja ispred ostale fantasy buranije.