Zemlja Sumraka-Prica prva:Poceci mraka- IV glava

Maštovite priče naših članova

Moderator: Earvena

 Zemlja Sumraka-Prica prva:Poceci mraka- IV glava

Postod Silvanas u Ned Jan 30, 2011 11:47 pm

Zemlja Sumraka
Poceci mraka:

Glava IV:
-Pripreme-
Malik se probudio u mekanom krevetu sa baldahinom. Spavao je svega sat vremena. Toliko je govorio pescani sat koji je stajao na stocicu pored svecnjaka kraj njegovog kreveta. I toliko je bilo previse. Vremena za gubljenje nije bilo. Svaki trenutak bio je dragocen. Skupio je snage dovoljno za 2 dana jahanja bez prestanka. Medjutim nije znao da li ga ceka kakva nevolja, razbojnik, neprijatelj. „U ovom sumraku covek ne moze imati prijatelja“, cesto mu je otac govorio i on je znao da je to istina. Tako je i postupao sve ovo vreme. Jedini prijatelj kome se Malik mogao poveriti bio je njegov otac , i njegov jedini sluga, njegov konj, Svetlica. Svetlica je bio beli konj srebrne grive i mozda jedino stvorenje u svetu ljudi koje je coveku u svom tom mraku i zalosti svojom lepotom moglo izmamiti osmeh. Sada je Malik imao svega nekoliko casova za pripremu. Usao je u oruzarnicu gde ga je otac pozvao. Tu je car stajao sa bakljom u ruci. Niko vise. Samo on. „Niko drugi osim tebe na zna za moj odlazak prepostavljam.“ rece Malik svome ocu. Malagej se nasmeja i rece mu: „Tvoja majka je mudrija no sto mislis. Poznaje ona tebe bolje nego sto mozes da zamislis. Ona je ta koja mi je i rekla da neces prihvatiti da ostanes kuci i izgubis cast. Zahvaljujuci njoj Malice ti si dobio moj blagoslov za ovaj zadatak. Da, ona je ta koja takodje zna za ovo.“ Malik nije imao previse dobar odnos sa majkom kao sa ocem. Premda je voleo, ipak se nisu zblizili, i njega je tek sada stigla zelja da sa svojom majkom razgovara i pozdravi. Shvatio je sada ovaj 16-ogodisnji momak da mu je ovo mozda poslednje putovanje. Zeleo se pozdraviti. Nije smeo to da kaze. Nije smeo pokazati strah. U svom strahu i zalosti Malik se uhvati za predmet koji mu je hrabrost uvek podsticao, za drsku maca. Malagej ga uhvati za ruku. „Ne taj momce...Jedan je drugi davno iskovan za tebe.“ Car iz svog starog ogrtaca u kome ga je njegov sin poslednji put video pre mnogo godina, izvadi neki stari zardjali kljuc. Potom se Malagej sagnu, otvori neka malena podrumaska vrata u cosku sobe koja se sa skripanjem rasirise praveci maleni otvor u podu kroz koji se moglo proci samo jedan po jedan.
Malik uopste nije znao za ovaj prolaz, a kako je malo ljudi imalo dozvolu da ulazi u ovu malenu sobu, predpostavio je da je tesko da iko drugi osim cara zna za ovaj podrumcic. Podrum je izgledao trosno, kao mali tavan siromasnih seoskih kuca. Malik se nekako provuce kroz uzan prolaz posle koga dodje do male cetvrtaste sobe, tamnih zidova, pomalo zasutih paucinom, sa skripavim parketom i ugasenim kaminom. Dugo ova soba nije bila posecivana. I sa dobrim razlogom.
Nekako ova soba bila je Maliku poznata, od kada je bio mali. Medjutim, izgled dvorca je mnogo puta promenjen, sobe su rekonstruisane, neki prolazi napravljeni, drugi zaboravljeni i on nikako nije mogao tacno zapamtiti svaki od njih, niti je sada mogao poznati odakle i od kada mu je ovaj maleni prostor poznat. Gledao je u sve stare neuredno postavljene stolice, jednu pomalo razderanu zavesu izbledelu od vremena, za koju je mogao predpostaviti da je bila crvena. Sve mu je bilo neobicno poznato, ali i dalje, sve kroz maglu. Na nekom trosnom okruglom stocicu stajao je pozlaceni pehar za ispijanje nekala koji je odavno izgubio svoj sjaj. Pored njega neki malo veci sto prekriven ogrcatem prasine na kome stoji neka stara mapa, Maliku nepoznata. Svetlosti nema ni od kuda, osim jedan kratak srp mesecevog zraka koji dolazi kroz pukotinu u zidu i pada na srediste stola.
Malagej ga ostro pogleda. "Ovde se desilo, Malice. Ovde si cuo predskazanje o svojoj sudbini. Ovde je za tebe te noci bio pripremljen dar od Safire. Nikada ti ga ona nije mogla pruziti. Taj je dar bio namenjen da svoju sudbinu ispunis, jer ova ce zemlja na tvoj dan rodjenja dva puta umreti, ali i dva puta roditi. Od tvoje ruke zavisi hoce li poslednja doci konacna smrt, ili konacan zivot ovog naroda i nasledja nasih predaka. Lezeci na podu ove sobe, pribijena tezinom kamena koji se obrusio na nju u silini zemljotresa rekla mi je da svoj dar treba da primis u svojoj sesnaestoj jer ces tada napraviti prve korake u svojoj misiji. Ja sam prve korake video nesto ranije od sesnaeste. Jer tvoji prvi koraci su bili odluka da krenes. A vremena nema i vreme je tesko i tako, ti ces svoj dar dobiti sada." Pridje car jednom zidu. Izvadi nekoliko cigala iz njega. iz prasine izvadi stari papir, sklanjajuci nagomilanu prasinu. Poceo je mrmljajuci citati neka slova na tom papiru, praveci korake po sobi levo-desno. Na kraju dodje do nekog drvenog zida na kome je pukotina i stajala. Uze staru stolicu, podize je i odlomi o zid. Drvena platforma pade iz uspravnog polozaja i pokazao se put ka nekoj vlaznoj sobi potpuno razorenoj i polplavljenoj. Pod sobe bio je poplavljen cini se veoma dugo, ali voda nije dospela u prethodnu prostoriju jer ova je stajala na nesto nizem nivou. Na zidovima je visila mahovina, glatka i zelena. Culo se sablasno kapkanje kroz odjek u prostoriji ostavljajuci Maliku jezu kroz kicmu. Stresao se. Ali gledajuci kroz prostoriju nije mogao ugledati rupu kroz koje bi mesecev zrak dopro do onog stola u malenoj sobici. Bilo je krajnje cudno, nelogicno. Pogledao je onda na srediste ove vlazne tamnice secanja. Na sredini stajalo je nesto sto je sijalo mesecevom belicastom svetloscu. Bio je to mac.
Prisao mu je kao privucen nekom nevidljivom silom. Ovaj mac bio je iskovan nepoznatim vestinama. Nije bio poznat ni po kakvoj magiji, jer onaj koji ga nosi magiju ne iste i ona mu ne treba. Onaj koji je dostojan njega nostiti ima u sebi najjacu magiju. Ljubav i hrabrost. Njegov otac stajao je i posmatrao ga mirno, secajuci se svih trenutaka njegovog detinjstva svestan da sada decak postaje covek. Mahao je nekada trscanim stapicima i jahao balvane. Voleo je krasti jabuke iz vrta starog Toma. Cesto se potukao sa svojim najboljim drugom oko lepog komada grane, sake medenih breskvi ili neke devojke nesto kasnije. Voleo je zivot uprkos svim nesrecama. Zasto on da ide u smrt? Kako je zivot postao tako bezvredan, a jos nije ni procvetao? Zar je moguce da dete sada opasuje mac o svom pojasu? Crna vremena i crni ljudi. Rat ce od svega napraviti leseve...mladog i starog...dobrog i loseg. Ko je covek da presudi sta ce opstati...dobro ili lose? Niko! Nista! Mudrost...bezvredna. Snaga...bezvredna. Ljubav...bezvredna...Jer tama guta sve. Rat ce naciniti leseve...Hoce li u krvi i gvozdju...vatri i blatu lezati i Malik? Koje su mu sanse? Ko to zna....
Dizao je mac i stavljao ga u srebrom ukrasene korice. Uzeo je oklop sacinjen od srebra, a na naramenicama bila su ugravirana slova zvezdanog sjaja. Ista slova ugravirana su mu bila na ivicama oklopa koji mu je stitio trup, ruke, noge...ceo oklop je po svojim ivicama imao slova te vrste...bila su ona staroreligijska. Bilo je prevedeno ovako: "Ne cini macem rat, nego mir. Ne cini macem smrt nego zivot. Neka ti on koristi da zivot branis od onih koji ove reci ne poslusase."
Malik je zeleo ovaj oklop. Prisao mu je Malagej. Pomogao mu je vezati sve kaiseve i zategnuti lance srebrne veriznjace. Vezujuci mu oklope otac ga upita: "Zasto Malice, sine moj, ne nosis na sebi boje Plave Kule. Stidis li se svog porekla?"
Gledao ga je oklopljeni vitez. Oklopljen bolom i razocarenjem...besom i suzama...oklopljen srebrom i cistinom ali i svojim mracnim silama. Ko u sebi ne bi nosio kap tame u tamnom vremenu, a da je od krvi i mesa? Gledao ga je. Cutao je. Naposletku rece: "Plava Kula? Sta je postala Plava Kula? Tamnica suza i nespokoja! Leglo nesrece i rata! Spreman je ovaj narod nositi te boje u masakr. Klati i pljackati. Ubijati i porobiti. Prekrsiti ove reci koje na svojim grudima danas nosim! I nosicu ih dok za njihov smisao od ruke razbojnika koji sebe nazivaju vojskom Plave Kule budem ginuo. Ginucu od maca Plave Kule. Ginucu da u ovoj tami zasija nesto sto ce da pokaze pravu istinu u moru lazi. Ne! Necu nositi boje Plave Kule jer ja nisam od te Garde vise.
Ta je Garda svoj zavet prekrsila. Istu onu koja je mene spasila i naucila o smislu mog zivota i moje sudbine onog dana pre osam godina, oni sada napadaju. Krse zavet! Nisam ja od Plave Kule. Ja sam Malik. Sam u istini. Sam u ovoj misiji. Ako do nje dodje...onda sam i u smrti!"
Svetlica je cekao. Oklopljen u srebro frktao je i gledao u mesec. "Hajde ti stari sanjaru. Nema nista gore. Samo mrak. Hajde da jasemo. Posle svake kise dolazi duga. Posle sumraka dolazi jutro. Mozda ga i nadjemo prijatelju stari."
At least one person who walks this Earth knows your worst side... One is enough for you to be proud, or ashamed. Which one do you deserve? Pride or shame?

Slika
Korisnikov avatar
Član
Član
 
Postovi: 160
Pridružio se: Sub Jan 22, 2011 12:36 pm

 Re: Zemlja Sumraka-Prica prva:Poceci mraka- IV glava

Postod Iris u Pon Jan 31, 2011 9:57 pm

Hej, ovo je mnogo bolje! Msm, druga polovina ovog posta. Zapravo, veoma mi se svidja. Mozes da nastavis, pa ces se vratiti da popravis prethodno, ha? Zarazla sam se :mrgreen:
"U odredjenom trenutku svoga postojanja gubimo kontrolu nad sopstvenim zivotom i prepustamo se sudbini. Eto, to je najveca laz na svetu."

Be yourself. That's one thing no one can better than you.


Ponekad njace
Okupa se u prasini
Ponekad
Onda ga primetis

Inace
Vidis mu samo usi
Na glavi planete
A njega nema

::L::
Korisnikov avatar
Član
Član
 
Postovi: 269
Pridružio se: Sub Jan 29, 2011 9:41 pm
Lokacija: Gornji Milanovac

 Re: Zemlja Sumraka-Prica prva:Poceci mraka- IV glava

Postod Silvanas u Pon Jan 31, 2011 11:53 pm

Da naravno...sledeca glava je takodje uzbudljiva...nove misterije...mnogo ce ti toga biti nejasno...a ja pricam malo nelogicno...kao preskacem velike celine pa se kasnije vracam...stara Tolkinova fora. :D :D :D bas sam kradljivac...uzivaj Iris, uskoro ce sledeca glava. :D
At least one person who walks this Earth knows your worst side... One is enough for you to be proud, or ashamed. Which one do you deserve? Pride or shame?

Slika
Korisnikov avatar
Član
Član
 
Postovi: 160
Pridružio se: Sub Jan 22, 2011 12:36 pm

 Re: Zemlja Sumraka-Prica prva:Poceci mraka- IV glava

Postod Iris u Uto Feb 01, 2011 10:35 pm

Joj, pa ne bi trebalo da bude nejasno, to pokusavam da ti kazem sve vreme!!! Naravno da ne treba da kazes sve odjednom, ne bi bilo zanimljivo. Ali, ako udjes malo vise u psihu likova i budes dosledan njihovim razmisljanjima, moglo bi da bude mnnije, a da ne otkrivas previse. Ne mislim da sve crtas ali... Nateraj citaoca da oseti lika. Da bude on, dok cita o njemu. Razumes li me? Ovde je vec pred kraj bolje... Vidi, ako pises za sebe, ne daj drugima da to citaju. Ako pises za vise njih, jbt, potrudi se malo! Ima tu da se radi!
"U odredjenom trenutku svoga postojanja gubimo kontrolu nad sopstvenim zivotom i prepustamo se sudbini. Eto, to je najveca laz na svetu."

Be yourself. That's one thing no one can better than you.


Ponekad njace
Okupa se u prasini
Ponekad
Onda ga primetis

Inace
Vidis mu samo usi
Na glavi planete
A njega nema

::L::
Korisnikov avatar
Član
Član
 
Postovi: 269
Pridružio se: Sub Jan 29, 2011 9:41 pm
Lokacija: Gornji Milanovac

 Re: Zemlja Sumraka-Prica prva:Poceci mraka- IV glava

Postod Silvanas u Uto Feb 01, 2011 10:59 pm

Uhhhh ubise me kritike...Al si ostra...Hvala Iris nastavi da me bombardujes tako cu se necemu i nauciti. Zaista, bas je cool. Svidja mi se da me neko spusta na zemlju malo, da slucajno ne pomislim da sam ne znam sta! Svejedno nastavi da citas, a ja cu u sledecim glavama da se prilagodim tim savetima sto si ih izlozila. :D A ove prethodne cu popraviti. Mozda te pitam za pomoc kada dodje vreme. Nije sramota zar ne?
At least one person who walks this Earth knows your worst side... One is enough for you to be proud, or ashamed. Which one do you deserve? Pride or shame?

Slika
Korisnikov avatar
Član
Član
 
Postovi: 160
Pridružio se: Sub Jan 22, 2011 12:36 pm

 Re: Zemlja Sumraka-Prica prva:Poceci mraka- IV glava

Postod Iris u Uto Feb 01, 2011 11:09 pm

Naravno, volela bih ::T::
"U odredjenom trenutku svoga postojanja gubimo kontrolu nad sopstvenim zivotom i prepustamo se sudbini. Eto, to je najveca laz na svetu."

Be yourself. That's one thing no one can better than you.


Ponekad njace
Okupa se u prasini
Ponekad
Onda ga primetis

Inace
Vidis mu samo usi
Na glavi planete
A njega nema

::L::
Korisnikov avatar
Član
Član
 
Postovi: 269
Pridružio se: Sub Jan 29, 2011 9:41 pm
Lokacija: Gornji Milanovac


Povratak na Priče

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 5 gostiju

cron