Recenzija

Maštovite priče naših članova

Moderator: Earvena

Recenzija

Postod M'hejl u Ned Apr 05, 2009 6:35 pm

Moja recenzija epizode Snovi, stripa Dilan Dog, Superbook Veseli Četvrtak br.4 Kako vam se čini?
Dilan Dog-Snovi

Kad sam krenuo da čitam ovu epizodu Dilana Doga, pomislio sam kako ima potencijala da bude remek-dijelo. Kada sam završio čitanje, zaključio sam da ovaj strip jeste maestralan. Scenarista Ticijano Sklavi, tvorac Dilana Doga, nam je u svom najboljem maniru ponudio jednu duboku, zastrašujuću i melahoničnu priču. Priču koja nas tjera da se zamislimo. Priču koja nam ostane u pamćenju.
Strip počinje nizom jezivo-košmarnih sekvenci, koje proživljava pet različitih ljudi (tri muškarca i dvije žene), a jedan od njih je i Dilan. Posebno je zanimljiv Dilanov košmar o zombijima, sada već zaštitnom znaku serijala. To je jedan o njegovih najvećih strahova, da postane živi mrtvac, opako, trulo tijelo bez svijesti i volje, koga vode ništavni primitivni nagoni.
Petoro ljudi se budi iz košmara, i onda vidimo jednu od rijetkih ’realnih’ scena. Saznajemo da je riječ o istraživanju sna, koje vodi lord Vels. Ubrzo ponovo tonu u san. Sanjaju svi zajedno, susrećući se u novom snu. Lutajući kroz divljinu, nailaze na selo Nouver (igra riječi, bukvalni prevod bi bio ’nigdje’). Selo je pusto i napušteno. Razdvoje se i zalutaju. A u uskim, mračnim uličicama pustog sela počinju košmari. Kao da je svako od njih potonuo u svoj mali svijet (lični pakao?!) ludila, potisnutih strahova i trauma. Vidimo zavisnost od kocke, nebrigu roditelja. Komplekse zbog mrtvog brata blizanca... Ako bolje pogledamo te ljude, svi oni gledaju u budućnost sa strahom zbog tamnih korijena prošlosti, korijena koji ih još uvijek čvrsto drže. Užase i traume su prikrili mirnog svakodnevnicom dosadnog života, samo da bi isplivali u divljem, košmarnom obliku. A tu je i Luda, čudno stvorenje obučeno u kostim dvorske lude, koji podstiče njihove košmare. Dijabolični, pakleni sadista koji se iživljava i poigrava, to mi je bio prvi utisak o njemu. On za sebe tvrdi da je neumoljiva ruka Sudbine. A ne podsjeća li uzaludna borba protiv njega na stalnu borbu protiv životnih okolnosti i spleta događaja? Ali opet, možda je Luda jednostavno dio čovjeka koji shvata duboke istine, koji se ne zavarava iluzijama i lažnim nadama, unutrašnji glas koji nam prebacuje i osuđuje naše greške.
Drugo buđenje. Nakon nekog vremena stvarnog života naši junaci pšet dolaze u Nouver, ovoga puta na javi?! U ovome dijelu Sklavi prikazuje nekoliko svojih klasičnih dilema i motiva. Da li je naša sudbina unaprijed određena (samim rođenjem ili ranim djetinjstvom)? Scena beskonačnog mora kostiju u bunaru po meni predstavlja Sklavijev ateizam (cijelo čovječanstvo je uzaludno, na kraju ćemo postati veliko ništa, to jest hrpa bezličnih kostiju). Treći dolazak u Nouver po meni je samo alegorija. Ti ljudi su sada spremni da se suoče sa životom i njegovim izazovima, oslobođeni strih užasa, starih ’snova’.
Crtež je sasvim solidan, mada nikad nisam volio Freghieria. Bolje od njegovih kasnijih radova, u svakom slučaju. Čudovište izgleda jadno.
I šta smo na kraju dobili? Dobili smo jednu beskrajnu, tužnu priču koju možemo čitati mnogo puta, svaki put je drugačije doživljavajući i tumačeći. Biser u svijetu ništavila.
Domace,a nase!
Korisnikov avatar
Član
Član
 
Postovi: 314
Pridružio se: Ned Apr 06, 2008 1:48 pm
Lokacija: Trostruka zemlja

Povratak na Priče

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost

cron