280 miliona spermatozoida je srednja brojna vrednost koju zreli muskarac izbaci prilikom snosaja ili masturbacije, uzmimo na primer da prosecan muskarac jednom u toku dana ejakulira navedenu kolicinu potencijalnih embriona,zatim uzmimo vremenski period u kom taj muskarac upraznjava redovno ejakulaciju, dakle od nekih petnestak do hajde recimo trideset i pet godina starosti.
Hvata me jeza pri samoj pomisli na tako ogromnu brojku.
Kada bih sada bio dovoljno dokon da racunam koliko spermatozoida jedan muskarac proizvede za nekih 20-30 godina,dakle verovatno se radi o trilionima,hmmm pa ja jesam dokon, pa zato evo izracunacu kolika je to cifra...
Tacno 3066 milijardi spermatozoida!
Shvatate li kakva je to lutrija izboriti se do jajne celije koju cete bas vi oploditi i zaceti zivot.
Da predjem na stvar, cesto se pitam kakva je to jebena paklena lutrija u kojoj vi budete glavni izvuceni dobitnik a u zivotu koji prozivljavate budete najveci gubitnik.
Dobiti takvu sansu koju religiozni nazivaju darom bozijim a ja nazivam jezivom igrom slucaja.Reci ce te da sam pesimistican, a ja cu vama reci da sam realistican,jer hajde da za trenutak budemo iskreni, koliko od vas je zadovoljno stvarima ovakvim kakve jesu,verovatno ce te reci takav je zivot, treba raditi na njemu i uciniti ga lepim.
Grohotom vam se smejem u lice i kazem lazete jer drugacije nemozete, nemozete protiv sebe,jer koja je alternativa u slucaju da vam se stvari koje vas okruzuju ne svidjaju?
Naravno samoubistvo!
Ha! prezvakana tema, tinejdzerska razbibriga.E pa neka je i tako, mozete reci da sam nezreli tupavi klinja koji ubija vreme cmizdreci na zivot umesto uzeti se upamet i raditi nesto korisno,sticati prijateljstva,naci hobi,devojku ili bilo sta sto bi dalo smisla mom zivotu i tako resilo moje probleme.
Zar rad da mi bude smisao mog zivota ili bilo cijeg zivota???
Znate li da je na ulazu u Ausvic stajala tabla sa natpisom "Rad ce vas izbaviti",pa da, izbaviti od zivota, skrenuti paznju od neizbezne sudbine,gasne komore.
Sta drugo, ljubav? Da li bi ljubav mogla da zacini moj zivot, da li moja deca kao produzetak mene, mojih gena? Pa da, nista lepse od malih zivotinjica koje trckaraju okolo seru,pisaju i kuknjavom traze zadovoljenje njihovih potreba, naravno to je malo uproscena slika stvari ali poznato je da sa godinama stvari sa decom postaju komplikovanije i naravno samim tim i problemi odrastanja.
Shvatate li da to i jeste glavni smisao zivota, produzetak jebene vrste, rad je samo sredsto kojim obezbedjujemo opstanak svojih potomaka, a u koliko ih nemamo rad je onda sredstvo da stvorimo uslove kojima bi privukli zenku i obezbedili potomstvo.
Zar zene ne biraju dominantne muskarce u zavisnosti od cari koje imaju da pruze?
Uzmimo na primer savrseno zgodnu i umereno inteligentnu devujku, stavimo pred nju 2 potpuno identicna muskarca,hajde neka budu to dva jednojajcana blizanca, ili jos bolje neka to budu klonovi nekog atletski gradjenog muskarca sa opet toliko prosecne inteligencije i neka je jedan od ta dva neuporedivo bogatiji i samim tim podobniji za bracni odnos, pa kojeg od ta dva bi data dama izabrala?
Primer kao ovakav je dosta glup ali da ucinimo stvari malo zanimnjivijim, odsecimo bogatom muskarcu uvo, oduzmimo mu malo od inteligencije i nacinimo da njegova atletska figura vise nije toliko atletska.
Kladim se u ruku da ce izbor prevagnuti na stranu sakatog ali ipak bogatog muskarca.
Zasto? Ocigledno zato sto biologija zene je takva da sve one romanticne osobine muskarca postaju nevazne ako postoji prilika da se stvori povoljna okolnost za stvaranje potomstva.
Dakle sve je jebanje (razmnozavanje)...
Pratite li naucne emisije o zivotinjskom carstvu? nema ni jedne koja za glavnu temu ne uzima proces udvaranja oplodnje i staranje o mladima, kada ih gledam sve vise sticem utisak da gledam pornic sa zivotinjama.Svo to jebanje zivotinja mi ni malo ne doprinosi intelektu,samo mi stvara odvratnost prema prirodi.
E pa toliko o ljubavi, ne bih sada da trosim vreme na analizu seksualnih odnosa i romanticnih epizoda koji se ne odnose na kao glavni cilj potomstvo jer u sustini ti odnosi i nisu nista drugo nego produbljivanje iskustva do onog momenta kada cete reci, to je taj/ta sa kojom/kojim zelim da imam dete.
I tako ja u ovom momentu dok stojim na vrhu sedamnestog sprata razmisljam o svrsi jedog bednog zivota a i cele vrste ako bih uprostio problem,mozda je to zato sto skrecem misli od tako neugodne stvari kao sto je smrt, mada sto duze ovako razmisljam ne vidim zasto je ona tako neugodna.
Mozda zato sto se plasim nistavila, sta ako ne postoji zagrobni zivot? Hehehe zar bi mi smrt ista dobro donela ako bih se secao sve ove patnje koju sam preziveo u svom sledecem zivotu?
Ja jednostavno ne zelim da se icega secam, zelim da sve ponistim, sve ovo sto me okruzuje deluje kao igra nekog mocnog izopacenog uma, samo je dovoljno da pogledam od kakvog smo trosnog i krhkog materijala stvoreni, vremenski uslovi koji se stalno menjaju, virusi i bolesti od kojih nam tela stradaju,nezgode,povrede,emocije,drustveni poredak,civilizacija,robovlasnicko drusto koje vlada od pamtiveka samo se kroz vekove zaodene u druga imena kao sto su demokratija,socijalizam,komunizam... Suludo...
Da sam i malo religiozan verovao bih da sam vec u paklu, i zato necu se plasiti, ne ne ne, jos samo jedan korak i bicu kroz par sekundi izbavljen, telo se plasi ali moram naterati um.
Bice dovoljno ako trenutak smrti izazove tu famoznu halucinaciju o kojoj biohemicari govore, neverovatan spoj hormona, savrsena halucinacija koja jednu sekundu raspline u vecnost, da... mislim da ce mi smrt biti lepa.
Jedino cega se plasim je da bi da sam drugacije izabrao i odlucio da prozivim zivot mozda docekao da svojim ocima vidim masovno istrebljenje celokupnog zivota na ovoj usranoj planeti, oh to bi bio prizor vredan zivljenja...