|
|
|
Balar |
|
|
U
svom postanku, ostrvo Balar bilo je deo Tol Ereseje, plovećeg ostrva
koje je bilo brod Ulmoa, Gospodara Okeana, koji ga je koristio da
odvede Telere u Neumiruće Zemlje. Međutim, u Zalivu Balar, kod obale
Belerijanda, ostrvo se nasukalo. i taj deo koji se zvao Balar se
odlomio i zaostao. Balar je bio omiljen kod sluge Ulmovog, Osea,
Gospodara Talasa, a njegove obale su bile čuvene po tome što su
bile bogate biserima. Ostrvo je postalo deo oblasti pod vlašću Kirdana
i Falatrima, i za vreme Ratova Belerijanda postalo je utočište,
najpre Sindara, a onda i Noldora pod Gil-galadom. Veruje se da je
na kraju Rata besnih na kraju Prvog Doba Sunca Balar, zajedno sa
ostatkom Belerijanda, potonuo u more. |
Balin |
|
|
Patuljak
Torina i Družine. Balin je rođen u Kraljevstvu pod Planinom u Ereboru
2763. Ali 2770. Šmaug Zmaj je isterao odatle ceo njegov narod. 2790.
Balin je pratio Kralja Traina II u krvavi Rat Patuljaka i Orka,
posle čega se skrasio neko vreme u PatuIjačkoj koloniji u Plavim
Planinama. 2841. Balin je otpočeo zlosrećnu potragu sa Kraljem Trainom
II radi povratka u Erebor. To putovanje je za ishod imalo nestanak
i na kraju smrt Traina II. Balin se vratio u Plave Planine. Tačno
vek kasnije, on se uputio sa Torinom i Družinom u uspešnu potragu
za Ereborom, koja je rezultirala ubistvom Šmauga Zmaja i ponovnim
uspostavljanjem Kraljevstva pod Planinom. 2989. Balin je napustio
Erebor u pokušaju da ponovo uspostavi Patuljačko kraIjevstvo u Moriji.
Pet godina se Balin borio protiv Balroga i njegovih hordi Orka,
ali konačno su on i njegovi sledbenici nadvladani i ubijeni. |
Balkoti |
|
|
U
vreme Kiriona, dvanaestog vladajućeg namesnika Gondora, neki divlji
varvarski narod živeo je u Rovanionu na istočnim granicama kraIjevstva.
To su bili Balkoti koji su bili deo rase Istočnjaka. Balkoti su
izazivali veliki strah u južnoj Dolini Anduina, jer je njihovo postupanje
bilo opako, a njihova dela je usmeravao Mračni Gospodar Sauron koji
je obitavao u Dol Gulduru, u Mrkoj šumi. Divljaštvo Balkota bilo
je legendarno, a njihov broj veoma veliki.
Godine 2510.
Trećeg doba varvarska plemena Balkota porinula su ogromnu flotu
brodova u Veliku Reku i najzad prešla u kraljevstvo Gondor.Pljačkali
su pokrajinu Kalenardon i ubijali njene stanovnike, sve dok ih nisu
napali Ljudi Gondora u moćnoj vojsci predvođenoj Kirionom. Ali,
crna armija Orka došla je s planina i napala Ljude Gondora otpozadi.
U tom najcrnjem času Ljudima Gondora je stigla pomoć, Rohirimi su
poslali u bitku veliku silu konjice koja je potukla do nogu i Balkote
i Orke. Bila je to Bitka od Polja Kelebranta u kojoj je moć Balkota
bila zauvek razbijena. Varvarska vojska je satrta i nijedna priča
ne govori o divljim Balkotima posle tog događaja. Oni su bili iščezli
narod i uskoro su potpuno nestali iz predela Srednje Zemlje. |
Balrozi |
|
|
Najstrašniji
od duhova Majara koji su postali sluge Melkora, Mračnog Gospodara
bili su oni koji su se preobrazili u demone. Na jeziku Visokorodnih
Vilenjaka nazvani su Valaraukar, ali u Srednjoj Zemlji zvali su
ih Balrozi, "demoni moći".
Od svih Melkorovih
stvorova samo su Zmajevi posedovali veću moć. Ogromni i nezgrapni,
Balrozi su bili čovekoliki demoni sa lepršavim vatrenim grivama
i nozdrvama koje su bljuvale plamen. Izgledali su kao da se kreću
u oblacima od crnih senki i njihovi udovi su imali moć da se uvijaju
i vijugaju kao zmije. Glavno oružje Balroga bio je mnogostruki vatreni
bič i, mada su nosili i malj, sekiru i plameni mač, njihovi neprijatelji
su se najviše plašili vatrenog biča. To oružje bilo je tako strašno
da je ogromna zloća Ungolijant, Veliki Pauk, koju čak ni Valari
nisu mogli da unište, oterana iz Melkorovog kraljevstva užarenim
udarcima biča demona Balroga.
Najozloglašeniji
od rase Balroga bio je Gotmog, Gospodar Balroga i Visoki Zapovednik
Angbanda. U Ratovima Belerijanda tri Uzvišena Vilin-gospodara su
pala pod bičem i crnom sekirom Gotmogovom. Posle Bitke pod Zvezdama,
Feanora, najslavnijeg od Vilin-kraljeva, posekao je Gotmog na samoj
kapiji Angbanda. U Bici Iznenadnog Plamena on je ubio Fingona, Uzvišenog
Kralja Noldora. Najzad, ponovo u službi Melkora, Gotmog je predvodio
vojsku Balroga i njihovu Trolovsku gardu i komandovao legijama Orka
i nakota Zmajeva pre no što su u jurišu opljačkali kraljevstvo Gondolin
i ubili Ehteliona, Vilin-gospodara. Ali tu, pri Padu Gondolina,
na trgu KraIja, Gotmogu je došao kraj od ruke Ehteliona koga je
sam ubio.
U svakom od
Melkorovih uzdizanja i u svakoj od njegovih bitaka Belrozi su bili
među njegovim najistaknutijim borcima i braniteljima, i stoga, kad
je holokaust Rata Besnih zauvek okončao Melkorovo kraljevanje, to
je uveliko dokrajčilo i Balroge kao demonsku rasu.
Pričalo se da
su neki pobegli iz te poslednje bitke i sakrili se duboko u korenju
planina, ali posle mnogo hiIjada godina ništa se više nije čulo
o tim zlim stvorovima i većina Ijudi je verovala da su demoni zauvek
nestali sa zemlje. Međutim, tokom Trećeg Doba Sunca Patuljci Morije,
koji su duboko kopali, slučajno su oslobodili jednog skrivenog zakopanog
demona. Jednom pušteni, Balrozi su ubili dva patuljačka kralja i,
okupivši Orke i Trolove kao pomoć, oterali zauvek Patuljke iz Morije.
Kao što se pripoveda u "Crvenoj Knjizi Zapadne Međe", vlast Balroga
je ostala neosporena tokom dva stoleća, sve dok ga Čarobnjak Gandalf
nije bacio sa vrha Zirak-zigil posle Bitke na Mostu od Kazad-duma. |
Banakili |
|
|
Tek
kad je proteklo prvih hiljadu godina Trećeg Doba Sunca u Dolirii
Anduina, istočno od Planina Magle, Ijudi su po prvi put saznali
da postoje Banakili, "Polušani", rasa zvana Hobiti. Manji od Patuljaka
i povučeni, kloneći se drugih rasa, oni su živeli mirno i nijedan
letopis ne govori o njihovim počecima pre ovog vremena. Mada oni
nisu bili mnogo značajni za Vilenjake i Ljude, "Crvena Knjiga Zapadne
Međe" priča kako su njihovi podvizi odlučili ratove najmoćnijih
koji su nastanjivali Srednju Zemlju u Trećem Dobu. Pod imenom Hobiti
oni su postali nadaleko čuveni u pesmama i pričama koje govore o
velikom ratu za Prsten, koji je okončao zlu vladavinu Saurona, Mračnog
Gospodara Mordora. |
Barad-dur |
|
|
Najveća
tvrđava u Srednjoj Zemlji tokom Drugog i Trećeg Doba Sunca bila
je Barad-dur u zloj zemlji Mordor, zvana Mračna Kula među Ljudima
i Lugburz među Orcima. Sagradio ju je, posle prvog milenijuma Drugog
Doba, Sauron, pomoću Jedinog Prstena. Tokom više od dve hiljade
godina Drugog Doba Barad-dur je bio centar zle imperije Gospodara
Prstena, ali godine 3434. zaposele su ga udružene snage Vilenjaka
i Dune-daina. Posle sedmogodišnjc opsade, 3441, kula je zauzeta
i Sauron zbačen. Sledećih dvadeset devet vekova Trećeg Doba Barad-dur
je bio jedna ogromna ruševina, ali pošto je načinjen čudesnim moćima,
njegovi temelji nisu mogli da budu uništeni dok je Jedini Prsten
opstajao. Tako, kad se Sauron najzad vratio u Mordor godine 2951.
Trećeg Doba, mogao je da ga obnovi i vrati Mračnom Tornju njegovu
nekadašnju moć. Sad se činilo da je on nepobediv. Međutim, Sauron
nije računao da će Prsten biti pronađen. Godine 3019. Jedini Prsten
je uništen u vatrama Planine Usuda, i sami temelji Barad-dura su
popucali i srušili se. S uništenjem Jedinog Prstena, Sauronove moći
su konačno dokrajčene i toranj Barad-dur se srušio u gomilu šuta. |
Bard
Lukonosac |
|
|
Čovek
od Dola i Ubica Zmajeva. Rođen i odgajan među Ljudima s Jezera Ezgarot,
Bard je bio izgnanik od Dola koga je uništio Šmaug, Zlatni Zmaj.
Bio je to snažan čovek strogog lica koji je bio vukao naslednu liniju
od čuvenog strelca po imenu Girion od Dola. 2941. godine Trećeg
Doba, dok su gradski oci bežali da spasu živote, Bard je upotrebio
svoju streIjačku veštinu da pogodi moćnog Šmauga ispod oklopa na
njegovo jedino ranjivo mesto. Zatim je vodio vojsku Ljudi do pobede
u Bici Pet Vojski. Posle te bitke, Bard je iskoristio deo Zmajeve
riznice blaga da ponovo obnovi i Ezgarot i Dol. On je postao prvi
u dugačkoj lozi kraljeva Dola. Umro je godine 2977, a nasledio ga
je sin, Kralj Bain. |
Bardinzi |
|
|
Među
snažnim Severnjacima koji su živeii između Mrke Šume i Gvozdenih
Brda bili su i oni koji su se, u poslednjem veku Trećeg Doba Sunca,
zvali Bardinzi. Ranije su ti Ijudi bili poznati kao Ljudi od Dola
i naseljavali su bogati grad Dol ispod Samotne Planine. Ali kad
je Zmaj Šmaug došao u Samotnu Planinu, Dol je opljačkan i ti Ijudi
su pobegli. Jezerski Ljudi Ezgarota pružali su im utočište skoro
dva veka. U to vreme među tim izgnanicima iz Dola uzdigao se naslednik
kralja koji se zvao Bard Lukonosac. Bio je to veliki ratnik i strog
i snažan čovek. Kad je Zmaj od Samotne Planine ponovo napao, Bard
je crnom strelom prostrelio zver kroz grudi i oslobodio zemlju.Tako
je Bard postao vladar svog naroda i, delom bogatstva iz Zmajeve
riznice, obnovioje Dol i ponovo sagradio bogato kraljevstvo oko
njega. Tako je u čast ovog heroja ceo narod Dola od tog doba nosio
njegovo ime. |
Bela
kula |
|
|
Godine
1900. Trećeg Doba Kralj Kalimehtar od Gondora je obnovio grad-tvrđavu
Minas Tirit i na njenoj citadeli, najvišem vrhu njenih sedam odbrambenih
zidova (a svaki se uzdizao stotinu stopa iznad drugog), podigao
sjajnu Belu kulu. Nju je obnovio i usavršio godine 2698. Namesnik
Ehtelion I. Tu se nalazio kraljevski dvor, u njenoj velikoj dvorani,
a palantir ("svevideći kamen") je čuvan u jednoj odaji pod kupolom
Kule.
Mnogi od saveznika i neprijatelja Gondora su često koristili naziv
Bela kula misleći na ceo grad-tvrđavu Minas Tirit i njegove stanovnike. |
Belaini |
|
|
Na
Ardi, od njenog početka, bila je jedna rasa čuvara, poznati kao
Valari na visokovilenjačkom jeziku. Sivi Vilenjaci Belerijanda su
ih znali kao Belaine, što znači "sile". |
Belegair |
|
|
Prostrano
zapadno more koje je razdvajalo Srednju Zemlju od Neumirućih Zemalja
zvalo se Belegair, što na vilenjačkom znači "Veliko More". Carstvo
Valara Ulmoa Gospodara Okeana i Majara Osea od Talasa i Uinen od
Mirnih voda, Belegair se pružao od Helkaraksea na severu (mosta
"led koji mrvi" koji je nekad spajao dva kontinenta) do granica
Arde na severu, s Numenorom u središtu. |
Belegost |
|
|
Jedno
od dva kraljevstva Patuljaka sagrađeno u Plavim Planinama Belerijanda
tokom Drugog Doba Zvezdane Svetlosti, Belegost je vilenjačka reč
za "moćnu tvrđavu". Na Kuzdulu, jeziku Patuljaka, zvalo se Gabilgatol,
ili Mikleburg. Patuljci Belerijanda su bili prvi koji su ušli u
Belerijand i bili su među najboljim kovačima i klesarima Srednje
Zem-Ije. Oni su bili prvi Patuljci koji su iskovali pancir od karika.
Trgovali su svojim nenadmašnim čeličnim oružjem sa Sindarima i,
po nalogu Kralja Sivih Vilenjaka Tingola, isklesali su najlepše
od svih kraljevstava, Hiljadu Pećina Menegrota. U Ratu Dragulja
Patuljci Belegosta su zadobili veliku slavu. Oni su jedini u Bici
Nebrojenih Suza mogli da izdrže plamen Zmajeve vatre zato što su
bili rasa kovača navikla na vrelinu i na svojim kacigama su nosili
čelične maske otporne na plamen koje su im štitile lica. lako je
kralj Belegosta, Azagal, ubijen u ovoj bici, on je ranio Glaurunga
i prisilio Oca Zmajeva i sve njegove zmajeve da pobegnu s bojnog
polja. Ipak, ma kako da su hrabri i postojani bili Patuljci Belegosta,
kad je okončan Rat Besnih, njihovo kraljevstvo je, zajedno s celim
Belerijandom, potopljeno i progutalo ga je more. Ona nekolicina
koja je uspela da preživi pobegla je na istok i našla utočište u
kućama Kazad-duma. |
Belerijand |
|
|
Do
svog potonuća na početku Drugog Doba Sunca Belerijand se nalazio
zapadno od Plavih Planina na krajnjem severozapadnom delu Srednje
Zemlje. Svi Eldari su prolazili kroz Belerijand za vreme Veelikog
Putovanja, ali su se Teleri tu najduže zadržali dok su čekali Ulmoa,
Gospodara Okeana, da ih odvede u Neumiruće Zemlje. U stvari, nisu
svi Teleri otišli. Sindari ili Sivi Vilenjaci Dorijata i Falasa
su ostali i tokom svih Doba Zvezdane Svetlosti gradili tu divna
kraljevstva. Takođe su sa istoka došli drugi ostaci naroda Telera,
Laikvendi Vilenjaci, koji su se naselili u rečnim oblastima Osirijanda,
odmah na istoku od Plavih Planina. Još kasnije, za vreme Prvog Doba
Sunca, noldorski Vilenjaci koji su se vratili iz Neumirućih Zemalja
sagradili su kraljevstva Nargotrond, Himlad, Targelion, Dortonion,
Gondolin, Mitrim Dor-lomin, Nevrast i Istočni Belerijand. Pored
vilenjačkog naroda, tu su bila dva kraljevstva Patuljaka, Nogrod
i Belegost, nekoliko skitačkih plemena Ljudi i, najzad, osvajačke
sile Orka, Balroga, Zmajeva i drugih čudovišta iz Moregotovog zlog
kaljevstva Angband. Te strašne invazije Morgota su konačno dovele
do propasti svih vilenjačkih kraljevstava za vreme Rata za Dragulje.
To je za posledicu imalo Rat Besnih, u kome su sami Valari došli
da unište Melkora, ali, dok su to činili, ceo Belerijand se raspao
i progutalo ga je zapadno more. |
Beorn |
|
|
Severnjak,
poglavica Beorninga. Beornov narod je naseljavao severnu dolinu
Anduina između Maglenih Planina i Mrke Šume tokom poslednjih vekova
Trećeg Doba. On i njegovi Ijudi iz šume su čuvali Gaz Karok i Visoki
Prolaz od Orka i Varga. Beorn je bio krupan, crnobradi čovek kojije
nosio grubu vunenu tuniku i bio naoružan sekirom drvoseče. Bio je
divlji nordijski ratnik koji se besomučno borio i imao je dar "promene
kože", naime, mogao je da se pretvori u medveda. Godine 2941. Beorn
je pružio zaklon i zaštitu Torinu i Družini, a kasnije se borio
s njima u Bici Pet Vojski. U toj bici Beorn je uzeo medveđe obličje
i pobio desetine Orka. |
Beorninzi |
|
|
U
Trećem Dobu Sunca je postojala jedna rasa samotnih Severnjaka koji
su čuvali Gaz Karok i Visoke Prolaze u Rovanionu od Orka i Varga.
Ti Ijudi su bili Beorninzi, i oni su bili crnokosi, crnobradi Muškarci
zaodenuti u grube vunene halje. Nosili su drvosečku sekiru i bili
su osorni i nabusiti, jakih mišića, ali časni. Nazvani su po žestokom
ratniku, Beornu, koji je bio moćan čovek i promenljive kože. Nekom
čarolijom, on je mogao da promeni oblik i postane veliki medved.
U strahu od ovog čoveko-medveda Orci i Varge Maglenih Planina su
mu se sklanjali s puta.Gde je Beorn naučio veštinu menjanja oblika
nije poznato, ali je bio daleki rod Edaina Prvog Doba, a "Kventa
Silmarilion" pripoveda kako su neki od te rase bili menjači kože.
Najveći od njih beše Beren koji je, kao i Beorn, dugo živeo sam
u šumi i nije jeo meso. Kao što je bilo i sa Beornom, zverinje i
ptice su dolazili kod Berena i pomagali mu u njegovom ratovanju
s Orcima i Vukovima. U Potrazi sa Silmarilima priča se kako je Beren
naučio od Eldara veštinu menjanja oblika: predstavio se prvo u obliku
jednog Orka, a onda kao veliki Vuk. Tako su možda nešto od te čaroli
je nasledili Beorn i njegovi Ijudi, ili je možda Beorn naučio tu
veštinu jer je tako dugo živeo s medvedima, Šta god da joj je bio
izvor, kaže se da se ova umešnost menjanja kože prenosila na naslednike
Beorna kroz mnoge generacije. U Ratu za Prsten, Beorninzi, predvođeni
Grimbeornom, sinom Beornovim, naslupali su žestoko sa Šumarima i
Vilenjacima Mrke Šume i oterali zauvek zlo s tog mesta. Zbog strašne
snage i neobuzdanog besa Beorninga u boju, legenda o medvedokožim
ratnicima dugo je živela u sećanjima Ljudi. |
Beren |
|
|
Edainski
gospodar Dortoniona. Beren je bio sin Barahira, gospodara Edaina.
Rođen u četvrtom veku Prvog Doba, Beren je bio jedini preživeli
od odmetnika Dortoniona. i jedina osoba koja je ikada prešla Planine
Užasa i prošla kroz gnusno kraljevstvo Džinovskih Paukova. Ušavši
u Dorijat, on se susreo sa Princezom Lutijenom, ćerkom Kralja Tingola
i Kraljice Melijane Maje, i zaljubio se u nju. Tingol ec zabranio
da se venčaju. ukoliko mu Beren ne donese jedan od Silmarila. Nezastrašen,
Beren se upustio u Potragu za Silmarilom. Pošto ga je zarobio i
skoro ubio Sauron na Ostrvu Vukodlaka, spasli su ga Lutijena i Huan
vučjak. Potom su Lutijena i Beren ušli u Angband, gde je Lutijena
bacila čini i začarala Morgota, a Beren isekao dragulj Silmaril
iz njegove krune. Ali, dok su bežali, Vuk od Angbanda je odgrizao
Berenovu šaku i progutao i šaku i Silmaril koju je ona držala. Beren
i Lutijena su pobegli u Dorijat, ali Beren se vratio u Angband i
s Huanom ulovio i ubio Vuka. Ponovo osvojivši dragulj, Beren je
poživeo taman toliko dugo da stavi Silmaril u Tingolovu ruku. Posle
smrti Berena, Lutijena je ubrzo svenula i umrla od tuge, ali je
ubedila Mandosa, Gospodara Mrtvih, da podari i njoj i Berenu drugi
smrtni život na Srednjoj Zemlji. To je odobreno i oni su se vratili
da mirno požive u Osirijandu do početka petog veka. Samo se još
jednom Beren upustio u pustolovinu, kada je osvetio smrt Tingola
i povratio Silmaril. |
Bifur |
|
|
Patuljak
Torina i Družine. Bifur je krenuo u Potragu za Hreborom godine 2941.
Trećeg Doba, što je za ishod imalo smrt Šmauga Zmaja i ponovo uspostavljanje
Kraljevstva Patuljaka pod Planinom. On je preživeo Bitku Pet Vojski,
a potom se nastanio u kraljevstvu na Ereboru. |
Bilbo
Bagins |
|
|
Hobit
od Okruga. Rođen godine 2890. Trećeg Doba, Bilbo je bio Hobit neženja
koji je živeo u Torbinom Kraju u Okrugu. 2941. Bilboa su namamili
Čarobnjak i trinaest Patuljaka da krene u čuvenu potragu Torina
i Družine koja je, godine 2942, dovela do ubijanja Šmauga Zmaja
i ponovnog uspostavljanja Patuljačkog Kraljevstva pod Planinom Erebor.
Sa skromnim delom Zmajevog zlata koje je zadobio u svojoj avanturi,
Bilbo se vratio u Okrug na nekih šest godina. U svojoj pustolovini
Bilbo je došao do jednog misterioznog prstena koji je imao moć da
učini nevidIjivim onoga ko ga nosi. Međutim, kasnije je otkriveno
da je to bio u stvari Jedini Prsten koji je pripadao Gospodaru Prstenova.
Godine 3001. Bilbo je održao ogromnu rođendansku zabavu, a onda
nestao pred očima okupljenog mnoštva, ostavIjajući bogatstvo, dom
i Jedini Prsten Frodu Baginsu. Bilbo je onda nastavio da živi kaluđerskim
životom u Rivendelu i dvadeset go-dina je pisao pesme, priče i vilinska
predanja, kao i svoje memoare, pod nazivom Tamo i ponovo natrag,
i svoj trotomni naučni rad, Prevodi sa vilenjačkog. Posle Rata za
Prsten, kad mu je bilo 131 godina, Bilbo je zaplovio na zapad s
Frodom do Neumirućih Zemalja. |
Bofur |
|
|
Patuljak
Torina i Družine. Bofur je bio jedan od družine koja se, godine
2941. Trećeg Doba, dala u Potragu za Samotnom Planinom Potraga je
kao konačan ishod imala smrt Šmauga Zmaja i ponovno uspostavljanje
KraIjevstva Patuljaka pod Planinom. Posle Torinove smrti Bofur i
ostali iz družine su se zakleli na vernost Dainu. Gvozdenstopi,
i ostali zadovoljno na Ereboru do kraja života. |
Bolg |
|
|
Orčki
kralj Maglenih Planina. Bolg od severa bio je sin Azoga, Orčkog
Kralja koga je ubio Dain Gvozden-stopa u Bici od Azanulbizara na
kraju Rata Orka i Patuljaka. Kao i njegov otac, Bolg je bio izuzetno
krupan i moćan Ork i, shodno tome, verovatno i jedan od one rase
super Orka zvanih Uruk-hai. Bolg je predvodio ogromnu vojsku Orka
i Varga u Bici Pet Vojski godine 2941. U toj bici ga je ubio Beorn,
poglavica Beorninga. |
Bombur |
|
|
Patuljak
Torina i Družine. Godine 2941. Trećeg Doba Sunca Bombur je pošao
u potragu za Samotnom Planinom, što je za ishod imalo ubijanje Šmauga
Zmaja i ponovno uspostavIjanje Patuljačkog Kraljevstva pod Planinom
Erebor. Bombur je, kao i njegovi saputnici Bifur i Bofur, bio Patuljak
Morije, ali nije poticao od Durmove rase. Bombur je uvek, čak i
u najboljim godinama, bio veoma debeo Patuljak, međutim, kasnije
u životuje postao tako ogromno gojazan da čak nije mogao ni da hoda,
i bilo je potebno šest drugih Patuljaka da ga nose. Posle potrage
Bombur je ostao na Ereboru do kraja života. |
Boromir |
|
|
Dunedainski
gospodar Gondora. Najstariji sin Denetora II, Vladajućeg Namesnika
Gondora. Rođen godine 2978. Trećeg Doba, Boromir je bio visok i
naočit naslednik Namesnika. 3018. hrabro je upravljao odbranom Ozgilijata
protiv Sauronovih snaga. Posle proročanskog sna koji je sanjao zajedno
sa svojim bratom, Faramirom, uputio se u Vilin-kraljevstvo Rivendel
i postao član Družine Prstena. Pošto je doživeo i izdržao mnoge
opasnosti na putu Družine sve do Brda Oka, blizu Rauros slapova,
tu ga je nadvladala žudnja da otme Jedini Prsten, i pokušao je da
ubije Froda Baginsa, Nosioca Prstena. lako se Boromir ubrzo pokajao,
Frodo je nastavio potragu samo sa Semom Gemdžijem kao saputnikom.
Ubrzo potom, Boromir je poginuo u boju dok je junački branio Hobite
Merijadoka Brendibaka i Peregrina Tuka od jednog napada Orka. Boromiru
je priređena ceremonijalna sahrana na brodu nad Rauros slapovima. |
Brđani |
|
|
U
Etenmursu (močvarama Eten) u Erijadoru živela je zla rasa Brđana
koji su služili Vešcu-kralju od Angmara u Trećem Dobu Sunca. Ti
varvarski Brđant su bili divlji i brojni i bili su u savezu s orčkim
legijama. U četrnaestom i petnaestom veku, priča se, oni su pokorili
pokrajine Rudaur i Kardolan Dunedaina Severnog Kraljevstva. 1974,
posle šest vekova neprekidnog rata, ovaj savez je konačno srušio
Artedain, poslednju od dičnih dunedainskih pokrajina Severnog Kraljevstva.
Ali to je takođe bilo vreme i propasti samih Brđana. Tek što su
Brđani i njihov Veštac-kralj zauzeli Fornost, poslednju citadelu
Dunedaina, napala ih je velika vojska predvođena Earnurom od Južnog
Kraljevstva Gondora, Kirdon od Lindona i Glortindel od Rivendela.U
ovoj Bici od Fornosta moć Brđana je skršena, Orci istrebljeni i
kraljevstvo Angmar razoreno. Brđani su postali progonjen narod,
raštrkan i zaboravljen. |
Bregovi
Vetrova |
|
|
U
Erijadoru, tik na severu od Velikog Puta Istok-Zapad izmedu Brija
i Trolčestara, nalaze se Bregovi Vetrova. Ovaj venac brda koji se
protezao ka severu od svog glavnog vrha Vrha Vetrova, odmah iznad
puta, nekad je obrazovao granicu između arnorskih poseda (feuda)
Artediana i Rudaura. Mada su ih Dunedaini utvrdili teškim bedemima
i branili za vreme rata sa Vešcem-kraljem od Angmara, do petnaestog
veka oni su opustošeni. Do vremena kad se poveo Rat za Prsten Bregovi
Vetrova su bili uglavnom nenaseljeni. |
Brendivinska
reka |
|
|
U
Trećem Dobu Sunca Brendivino je bila jedna od tri velike reke Erijadora.
Tekla je od brda i jezera Evendim koje je nekad bilo srce izgubljenog
kraljevstva Arnor, prema jugozapadu, pored Okruga i Stare šume do
mora na najjužnijem kraju Plavih Planina. Izgleda da je imala samo
dva prelaza na svom toku: Sarn Gaz, južno od Okruga i Most od Kamenih
lukova, istočno od Okruga, tik na severu od Stare Šume i na Velikom
Istočnom Putu. Na vilenjačkom, ova reka se zvala Baranduin, što
znači "Zlatno-smeđa reka", a odnosilo se na njenu boju. Ime Brendivino
je prevod originalnog hobitskog imena Brandanin, što znači "Granična
voda", pošto je ona označavala istočnu granicu Okruga. S vremenom
je ovo ime iskvareno u Braldahim, što znači "opojno pivo", i otuda
i prevedeni oblik, Brendivino. |
Bretil |
|
|
U
izgubljenoj zemlji Belerijand nekad su postojale prostrane šume
drveća breze. Na sindarinskom jeziku Sivih Vilenjaka drveće tih
predela se zvalo "Bretil" i njegova lepota bila je predmet velikog
divljenja medu ovim Vilenjacima. |
Brzozrak |
|
|
Ent
od Šume Fangorn, Brzozrak je bio zaštitnik drveća oskoruše i, na
Entima svojstven način, ličio je na to drveće. Za vreme Rata za
Prsten Brzozrak je ugošćavao Hobite Merjadoka Brendibaka i Peregrina
Tuka. Njegovo vilenjačko ime bilo je Bregalad ili "brzo drvo". Po
merilima svoje rase, on je bio veoma "žustar" Ent. Takođe je bio
jedan od najmlađih. Imao je sivo-zelenu kosu, crvene usne i visoki,
rezonantni glas. Igrao je istaknutu ulogu u razaranju Izengarda. |
Bri |
|
|
Navodno
osnovan tokom Drugog Doba Sunca od Ljudi Danlenda (Mrke Zemlje),
Bri (Kaša) je bio glavno selo zemlje Bri, a druga su bila Kombe
(Dolinica), Arčet (Svodić) i Stedl (Stalak). Nalazio se na raskršću
Velikog Istočnog Puta i Severnog Puta, što je bilo istočno od Okruga
i u središtu onog što je nekad bilo kraljevstvo Arnor, a bilo je
dom za oko stotinu Hobita i Ljudi. Do vremena Rata za Prsten veličina
i značaj Brija su znatno umanjeni od velikih dana Arnora. Međutim,
uzimajući u obzir obim razaranja Arnora u rukama Vešca-kralja od
Angmara, iznenađujuće je što je Bri uopšte i opstao. Taj opstanak,
bez sumnje, može se pripisati delimično zaštiti Šumara Severa, a
delimično njegovom prirodnom strategijskom položaju na raskršću
dva glavna trgovačka putna pravca. Za mnoge koji su putovali tim
drumovima Bri je bio najpoznatiji po krčmi "Poni koji se propinje",
najstarijoj gostionici tog regiona, i mestu gde će se najverovatnije
načuti najnovije vesti i ogovaranja iz obližnjih i udaljenih mesta. |
|
|
|
|
|