|
|
|
Nahar |
|
|
Konj
Valara, divovski beli Konj Oromea, Lovca Valara, Nahar je prvi konj
stvoren u svetu i praotac svih konja. Orome je često jahao Nahara
po šumovitim predelima Srednje Zemlje tokom Doba Tmine i Zvezdane
svetlosti. Na jednom takvom putovanju Orome i Nahar su otkrili Vilenjake
kraj Voda Buđenja. |
Nandori |
|
|
Među
Vilenjacima koji su krenuli na Veliko Putovanje u potrazi za Neumirućim
Zemljama bilo je Tri Roda. Treći i najveći rod bili su Teleri, i
pošto je ovaj narod bio tako brojan, njihov prelazak je tekao najsporije,
a broj onih koji nisu bili u stanju ili nisu bili voljni da okončaju
Putovanje bio je veći nego u druga dva plemena. Do prve podele,
zabeležene na tom Putovanju, došlo je kada su se Teleri zaustavili
pred Velikom rekom Anduin i, gledajući na drugu stranu, spazili
Maglene Planine. Ova moćna prepreka prestrašilaje Vilenjake i tako
je, radije nego da se izloži opasnosti pri prelasku planina, Lenve,
velikaš Telerija, odvojio svoje Ijude. Oni su pošli prema jugu niz
Reku Anduin i živeli na mestima koja su bila nepoznata njihovim
sunarodnicima; prozvani su Nandori, "oni koji se vraćaju". Bili
su skitački narod šumskih predela i nije im bilo premca u poznavanju
šuma i lovačkoj veštini, niti u znanjima o Kelvarima i Olvarima
Srednje Zemlje. Lovili su lukovima i imali oružja napravljena od
nekih osnovnih metala, ali nisu znali kako da kuju oružja od čelika
kojima bi se borili protiv zlih stvorenja koja su, u potonjim Dobima,
došla sa Severa.
Tokom više od
dva Doba Zvezdanog sjaja Nandori su živeli u slozi u zemljama po
kojima su lutali, u Dolovima Anduina. Neki su prešli preko Belih
Planina i došli u Erijador. Oni su postali upućeniji u osobenosti
i ćudi šuma i reka, ali kad su ih zla bića napala u šumama, bili
su nepripremljeni i njihov broj je počeo da se smanjuje. Mnoge su
pobiie horde čelikom oklopljenih Orka, bande Kamenih divova i čopori
pobesnelih Vukova.
Mnogi su se
Nandori, koristeći svoje poznavanje šuma, skrivali što su bolje
mogli od užasa koji je vrebao. Međutim, Denetor, sin Kralja Lenvea,
okupio je oko sebe mnoge Nandore i uputio se ponovo na davno napušteni
marš na zapad. On je tragao za nekim srodnicima koji bi im pritekli
u pomoć, jer su do Nandora stigle priče o moći Sindara,predvođenih
ličnošću kojaje nekada bila kralj svih Telera, Elveom Singolom,
sada zvanim Tingol. Denetor je prešao Plave Planine i ušao u Belerijand,
dovodeći veliki broj Nandora ponovo pod vrhovnu vlast njihovog zakonitog
kralja.
Tu su ih dočekali
Sindari koji su ih zaštitili, naučili ih nekim ratnim veštinama
i dodelili im Osirijand, "zemlju sedam reka", kao njihovo kraljevstvo.
Oni se više nisu zvali Nandori, već Laikvendi i Zeleni Vilenjaci
zbog svoje Ijubavi prema zelenim šumovitim predelima i običaja da
se oblače u zelenu odeću da bi neprijateljima naizgled mogli da
se učine kao deo šume. Tako su u tom Dobu pred dolazak Sunca srećno
živeli kraj reka i u šumama Osirijanda, a umilne pesme Laikvendija
nadmetale su se s melodijama slavuja. |
Nargotrond |
|
|
Najveće
kraljevstvo noldorskih Vilenjaka u Belerijandu tokom Prvog Doba
bilo je ono kojim je upravljao Finrod iz svog grada tvrđave Nargotronda.
Bila je to moćna podzemna tvrđava uklesana u pećinama Reke
Norog i iz nje
je Finrod vladao najvećim delom Zapadnog Belerijanda. Po uzoru na
Hiljadu Pećina Menegrota, Noldori i Patuljci Plavih Planina su proširili
prostrane komplekse ove palate tvrđave od prvobitnih ukopavanja
Sitnih Patuljaka koji su nekada ovde živeli. Mada su njegovi stanovnici
uključeni u mnoge okršaje i bitke s Morgotovim snagama, Nargotrond
je ostao neotkriven i bezbedan sve do poznog petog veka kad su oni
počeli često da izlaze u otvorenu borbu. To se pokazalo kao njihova
propast, jer 496. su se borili u Bici od Tumhalada protiv Glaurunga
Zmaja i jedne ogromne vojske, i bili su poraženi. Glaurungje potom
ušao u Nargotrond pre no što su uspeli da sruše njegov kameni most.
Svi u Nargotrondu su pobijeni ili porobljeni i pet godina Glaurungje
vladao njego-vim pećinama pre nego što je i sam ubijen. Ubrzo zatim
Mim, poslednji od Sitnih Patuljaka, vratio se u pećine koje su nekada
bile dom njegovih predaka, ali kada je i on ubijen, drevni dvori
su ostali zauvek potom prazni.
|
Naugrimi |
|
|
Za
vreme Doba Zvezdane svetlosti pre no što je kraljevstvo Sivih Vilenjaka
ojačalo i steklo punu moć, rasa Patuljaka koji su bili dugobradi
i naoružani čeličnim oružjem prešlaje preko Plavih Planina u Belerijand.
Sivi Vilenjaci su mislili da su ti Ijudi nakazni i ružni, i nazvali
su ih Naugrim, "zakržljali Ijudi". Ali Naugrimi nisu došli da ratuju,
nego da trguju i obavljaju trampu, i od ove trgovine obe rase su
napredovale. I mada su Naugrimi živeli u blagostanju i miru s Vilenjacima,
između njih je postojalo samo labavo savezništvo a da nije bilo
velikog prijateljstva. |
Nazguli |
|
|
U
dvadeset i trećem veku Drugog Doba Sunca u Srednjoj Zemlji se uzdiglo
devet moćnih utvara koji su u crnom govoru Orka bili nazvani Nazguli,
što znači "Utvare prstena". I od svih zlih slugu i generala Saurona
Gospodara Prstenova ovi Nazguli su se pokazali kao najveći.
Kažu da su Nazguli
nekada bili moćni kraljevi i volšebnici među Ljudima i da je svakome
od njih Sauron bio dodelio po jedan Prsten Moći. Ti Prstenovi su
bili devet od devetnaest čarobnih Prstenova koje su Kelebrimbor
i Vilin kovači Eregiona iskovali za Saurona. Mnogo vekova ovi Ljudi
su koristili svoje prstenove da ispune sopstvene želje, ali svima
je vladao Jedini Prsten kogaje načinio Sauron. I premda su ovi odabrani
Ljudi uz moć Prstenova daleko nadživeli obične smrtnike, njihov
likovi su bledeli. Do dvadeset i trećeg veka u potpunosti su postali
utvare i robovi koji su mislili samo na to kako bi mogli da posluže
Sauronu, Gospodaru Prstenova. Tako su tumarali svetom vršeći strašna
zlodela. Nosili su velike crne ogrtače s kapuljačama, i oklopne
pancirne košulje i srebrne kacige, ali ispod toga su bile sive halje
pokojnika a njihova tela su bila nevidljiva. Svako ko bi im pogledao
u lice ustuknuo bi u užasu, jer je izgledalo da nema ničega što
drži kacigu i kapuljaču. Ipak, ponekad bi se pojavljivao, tamo gde
bi trebalo da budu lica, sjaj dva blistava i hipnotička oka ili,
u besu i silini, crveni i pakleni plamen.
Oružja Nazgula
bila su mnogobrojna: nosili su čelične i plamene mačeve, crne buzdovane
i bodeže s čarobnim otrovnim oštricama. Koristili su čini prizivanja
i čini zaslepIjujuće volšebničke vatre, a prokletstvo njihovog Crnog
Daha biloje kao kuga beznađa i prokletstvo njegovog užasa ledilo
je srca njihovih nepriatelja. Nazguli su bili nedodirljivi za smrtne
Ljude, jer oružje nije moglo da im naudi ukoliko nije bilo blagosloveno
vilenjačkom čarolijom, a svako sečivo koje bi ih udariloje bledelo
i nestajalo.
Tako su tokom
hiljadu godina Drugog Doba Sunca Nazguli, ili devetorica crnih Jahača,
brisali predelima Srednje Zemlje kao užasna noćna mora. I za sve
to vreme oni su išli u ratove kao što je činio i sam Sauron, Gospodar
Prstenova. Oni nisu nestali sve dok nije palo kraIjevstvo Saurona,
Mordor, a Poslednja Alijansa Vilenjaka i Ljudi razbila sedmogodišnju
opsadu Baraddura na kraju tog Doba. Izildur, dunedainski gospodar
Gondora je isekao Jedini Prsten iz Sauronove šake, i Nazguli su,
s Gospodarem Prstenova, zbrisani i potisnuti u senke i pusta mesta
u istočnim zemljama Sveta gde nisu imali nikakvo obličje niti moć.
Nazguli su bili
bez oblicja i moći trinaest vekova u Trećem Dobu Sunca. Ali Jedini
Prsten nije bio uništen i Sauron je mogao da sebi ponovo stvori
lik. Tako je u četrnaestom veku ponovo dozvao iz senki svoje velike
sluge Nazgule. Devet Crnih jahača pojavilo se na istoku i najveći
od njih je došao na sever u Erijador, gde je stvorio kraljevstvo
Angmar i sagradio veliku citadelu u Karn Dumu. Sazvao je orčke legije
i zle Brđane iz Etenskih močvara. Više od šest vekova je u Erijadoru
bio stalni rat. Ovaj gospodar Nazgula, u to vreme nazivan Veštac-kralj
od Angmara, stalnoje ratovao protiv Dunedaina Arnora i iz Karn Duma
je dolazilo mnogo zla. Jedna po jedna, velike pokrajine i gradovi
su se rušili sve do 1974, kad su poslednji - pokrajina Artedain
i grad Fornost -
pali pod varvarskim hordama. Ali vlast Vešca-kralja nad Dunedainskim
Kraljevstvom Severa bila je kratkog veka, jer su 1975. njegovu vojsku
do nogu potukli i satrli Vilin-gospodari Kirdan i Glorfindel i Earnur,
kralj Gondora, u Bici kod Fornosta. Ali i dalje su Veštac-kralj
i njegov gospodar Sauron smatrali ovo velikim delom, jer njih se
malo ticao pokolj Orka i Brdana, a uništenje moći i kraljevstva
Dunedaina Severa u Arnoru je zaista bila velika pobeda za Mračne
Sile.
Veštac-kralj
od Angmara, zvani Uzvišeni Nazgul, napustio je razrušene zemlje
Erijadora i vratio se u Mordor. I mada Sauron još nije stigao, već
se i dalje krio u Dol Gulduru u mraku Mrke šume (gde je Nazgul zvani
Kamul, Crni Istočnjak, bio glavni zapovednik) bilo je u Mordoru
drugih Nazgula koji su tu došli u tajnosti pre mnogo vekova. U to
vreme oni su se trudili da ponovo izgrade zlu silu te zemlje i bili
su okupili oko sebe Orčke horde.
2000. godine
Nazguli su izašli iz Mordora da bi se borili s Dunedainima Juga
u Gondoru. a dve godine kasnije pala je istočna kula, Minas Itil,
"kula Meseca". Nazguli su ovo mesto prisvojili i dali mu novo ime
Minas Morgul, "kula crnih utvara", a ponekad su ga zvali i Kula
Volšeb-ništva i Mrtvi Grad. Uzvišeni Nazgul, Veštac-kralj od Angmara,
sada se zvao Gospodar Morgula i nosio je krunu od čelika. Upravo
je on ubio Earnura,
poslednjeg Uzvišenog Kralja Gondora, i hiljadu godina ratovao s
Ljudima Gondora i volšeb-ništvom i silom svoje armije, i podrivao
je njihovu moć puslošeći njihove gradove i uništavajući njihovu
zemlju.
Međutim, tek
se 2951. godine Sauron, mračni Gospodar, razotkrio i došao u Mordor.
Kažu da se Sauron plašio da se otvoreno pokaže pre tog vremena iz
straha da neko ne poseduje Jedini Prsten koji je mogao da ga uništi.
A tek još malo kasnije su najmudriji od Ljudi saznali da on zapoveda
ulvarama u Morgulu, i da su te utvare Nazguli Drugog Doba.
Godine 3018.
Trećeg Doba otpočeoje Rat za Prsten. Jer te godine Sauron je saznao
gde je sakriven Jedini Prsten i njegova žudnja za njim je bila tolika
da je poslao svih devet Nazgula da ga otmu. Ali, oni su osujećeni
u toj nameri. Kad su Crni Jahači došli do granica Rivendela, zbacile
su ih s konja i poterale vilenjačke snage koje su nadzirale reku.
Potraga za Jedinim
Prstenom dovela je Nazgule do Okruga gde je njihova sumnja pala
na Hobita Froda Baginsa. S pravom su sumnjali da je Frodo Nosilac
Prstena i progonili njega i njegove saputnike. Nekoliko puta su
skoro uspeli da zarobe Nosioca Prstena. Zaista, na Vrhu Vetrova
Veštac-kralj je ranio Froda Baginsa otrovnim bodežom. Ipak, Frodo
i njegovi saputnici su uspeli da nađu sklonište ušavši u kraljevstvo
Elronda Poluvilenjaka.
Ali, oni su
se ponovo pojavili u još moćnijem obličju, na pastuvima strašnim
kao i oni sami. Ti pastuvi su bili Krilate Zveri za koje Vilenjaci
i Ljudi nisu imali imena. To su bila drevna bića koja su došla na
svet pre no što je otpočelo Računanje Vremena. Mada su imali kljun,
kandže i krila, nisu bili ptice, a čak ni Slepi Miševi, bili su
zmijolika bića kao Zmajevi, ali još stariji. Njih je stvorio Melkor,
Sauronov gospodar, u nečistim jamama Utumna, gde su se pojavili
zmija Kraken i druga zla bića skrivenih mesta. Hranjene mesom Orka
i dosegavši veličinu koja je nadmašivala sva bića koja žive u vazduhu,
Krilate Zveri su nosile Nazgule visoko iznad zemlje brzinom vetra.
Uprkos njihovoj moći i strašnom izgledu, u Ratu za Prsten Nazguli
su bili u smrtnoj opasnosti, jer je Jedini Prsten bio u rukama njihovih
protivnika. U bici od Pelenorskih Polja, Morgula, Gospodara, koji
nije mogao da bude ubijen rukom Čovckovom, usmrtila jc vitez-deva
Eovina od Rohana sa hobitskim ratnikom Merjadokom Brendibakom. I
mada je preostalo još osam Nazgula, i oni su uskoro dokrajčeni.
Kad su se pojavili da se bore s neprijateljem kod Crne Kapije Mordora,
u samom Mordoru je nastupila velika uzbuna. Sauron je zapovedio
Nazgulima da pohitaju do Orodruina, Plamene Planine, koja se zove
i Planina Usuda, jer tamo se nalazio Hobit Frodo Bagins. Na svojim
Krilatim Zverima Nazguli su leteli kao vetar Sauronu u pomoć, ali
uzalud, jer Frodo Bagins je ispustio Jedini Prsten u Planinu Usuda.
U tom času Sauron i ceo njegov strašni svet su uništeni. Kad se
Crna Kapija srušila, Crna Kula se zatresla i pala, a usred svog
leta moćni Nazguli su se strmoglavili kričeći u plamenove koji su
ih zauvek dokrajčili. |
Neldoret |
|
|
Među
najomiljenijim drvećem koje je raslo u Srednjoj Zemlji bilo je ono
koje su Vilenjaci zvali Neldoret, a Ljudi znali kao Bukvu. Prema
pričama o izgubljenom Belerijandu, veliki dvori Menegrota, Hiljadu
Pećina, imali su stubove isklesane u obliku drveća bukve koje je
raslo u velikoj Taur-na-Neldor, Šumi Neldoret, koja se smatrala
najlepšom šumom u Belerijandu. A u mislima Vilenjaka Neldoret bila
je još voljenija jer je delimično bila slična Zlatnom Drvetu Valara
zvano Laurelin, koje je nekad obasjavalo Blagosloveno KraIjevstvo
Zlatnim Svetlom.
Bukva Dorijata,
s trostrukim deblom, koja se zvala Hirilorn bilaje najmoćnija od
Neldoreta koje su ikad rasle u Srednjoj Zemlji, i u njoj je sagrađena
Lutijenina kuća pod stražom - kao što se pripoveda u priči o Potrazi
za Silmarilom.
|
Nesamelda |
|
|
Jedno
od mnogobrojnog zimzelenog drveća koje su s Tol Ereseje u zemlju
Numenor doneli Morski Vilenjaci u Drugom Dobu Sunca bilo je i Nesamelda.
Bilo je to "drvo Nese", valarske plesačice, boginje šumovitih predela,
sestre Oromea Lovca, a bilo ga je najviše u onom delu Numenora koji
se zvao Nisimaldar, zemlja "Mirisnog Drveća". |
Neumiruće
Zemlje |
|
|
Veliki
kontinent Aman na dalekom zapadu Arde najčešće je nazivan Neumiruće
Zemlje. Kako je to bila zemlja besmrtnih Valara, Majara i Eldara,
ovo ime je izgledalo dovoljno prikladno. Aman je prvobitno bio sastavIjen
od dva carstva: Valinora, postojbine Valara i Majara, sa njihovom
prestonicom Valinorom, i Eldamara, postojbine vanjarskih, noldorskih
i telerskih Vilenjaka, sa njihovim prestonicama Tirionom i Alkvalondeom.
Posle Promene Sveta Neumiruće Zemlje su bile prenete na mesto koje
je van moći poimanja smrtnika. Odonda se u njih moglo stići samo
plovidbom u čarobnim belim brodovima Vilenjaka duž "Pravog Puta"
koji vodi napolje, izvan Sveta. |
Niena |
|
|
Vala
zvana "Naricaljka", Nienina glavna briga je oplakivanje, što je
i značenje njenog imena. Ona je sestra Lorijena i Mandosa. Zivi
sama na zapadu Valinora gde njeni dvori gledaju na more i Zidove
Noći. Njene suze imaju moć da leče i ispunjavaju druge nadom i izdržljivošću. |
Nifredil |
|
|
Na
kraju Drugog Doba Zvezdane Svetlosti najlepše dete koje je ikad
došlo na svet rodilo se Melijani Maji i Tingolu, kralju Sindara.
Ono se rodilo u šumovitim predelima Neldoreta u Belerijandu i nazvano
je Lutijena. U šume je u to vreme stigao cvet Nifredil da pozdravi
lepu Lutijenu. Za taj cvet kažu da je Zvezda Zemlje, kao što je
to bila i ova kći, jedina rođena iz veze Eldara i Majara. Mada su
mnoga Doba Zvezda i Sunca protekla, a Lutijena sa svojim voljenim
Berenom odavno nestala iz Sfera Sveta, Zvezdani cvet Nifredil je
ostao kao spomen na najlepšu kći Zemlje.
U Trećem Dobu
Sunca beli cvet je i dalje rastao u Zlatnoj Šumi Iotlorijen gde
je bujao izmešan sa zlatnim cvetom Elanor. U Četvrtom Dobu Sunca
najlepša Vilin-deva tog doba došla je u tu šumu. Bila je to Aruena
Undomijela, koja je, kao i Lutijena, doživela istu sudbinu da se
tragično zaljubi u smrtnika, i u toj šumi Aruena se obećala Aragornu,
Dunedainu. Mnogo godina kasnije, u toj istoj šumi odabrala je da
umre na postelji od ovih belih i zlatnih cvetova. |
Nikerbrikeri |
|
|
U
nečistim Muvovodnim Baruštinama, u severnom Erijadoru živeli su
u ogromnim mnoštvima insekti krvopije. Među njima su bila neka bučna
stvorenja srodna cvrčcima koja su Hobiti nazivali Nikerbrikeri.
Putnici u Muvovodnim Močvarama bili bi dovedeni skoro do hidila
užasnim bučanjem ovih stvorenja koje se neprestano ponavljalo -
"niik - briik, briik - niik". |
Nimbretil |
|
|
U
izgubljenom Belerijandu raslo je mnogo divnog belog brezovog drveća
koje se u govoru Sivih Vilenjaka zvalo Nimbretil. "Vingilot", moćni
brod kojim je Earendil Moreplovac otplovio preko Belegaira, Zapadnih
Mora, u Neumiruće Zemlje, bio je sagrađen drvenom građom ovog ogromnog
drveća. |
Nimrodela |
|
|
Vilin-deva
od Lotlorijena. Za vreme drugog milenijuma Trećeg Doba Sunca Nimrodela
i njen voljeni Amrod su se zaručili u Lotlorijenu. Međutim, par
se rastao u vreme po-javljivanja čudovišnog demona, vatrenog Balroga
od Morije 1980. Nimrodela, što znači "bela gospa", izgubila se u
Belim Planinama i više je nikada nisu videli. |
Nogrod |
|
|
Jedno
od dva velika kraljevstva Patuljaka u Plavim Planinama biloje Nogrod,
"Patuljačko naselje". Patuljci Nogroda, baš kao i oni iz obližnjeg
Belegosta, bili su vešti kovači i zanatlije koji su napredovali
i bogatili se trgovinom s Vilenjacima Belerijanda, i odvažno se
borili protiv Orka i Zmajeva tokom Prvog Doba. Najčuveniji od kovača
Nogroda u pravljenju oružja bio je Telhar, koji je iskovao Narsil,
mač Elendilov kojim je on isekao Jedini Prsten iz Sauronove ruke,
i Angrist, nož Berena koji je upotrebljen da se iseče Silmaril iz
Morgotove krune.
Do pada Nogroda
je došlo kad je od nekih zanatlija Patuljaka, koji su boravili u
Menegortu, Kralj Sivih Vilenjaka Tingol zatražio da umetnu neprocenjivi
dragulj Silmaril u zlatnu ogrlicu po imenu Nauglamir. Zanatlije
je nadvladala pohlepa, ubili su Tingola i ukrali ogrlicu. Pre no
što su uspeli da pobegnu, osvetnici su ih ubili i ogrlica je vraćena
u Menegrot. Razgnevivši se, Patuljci Nogroda su poslali veliku vojsku,
opljačkali Menegrot i ponovo oteli ogrlicu. Međutim, pre no što
je patuljačka vojska uspela da se bezbedno vrati u Nogrod, presreli
su je Beren i Dior i, uz pomoć Laikvendija i Enta, cela vojska je
pobijena. Na kraju Prvog Doba Nogrod je, zajedno s Belegostom i
najvećim delom Belerijanda, potonuo u more. |
Noigit
Nibin |
|
|
Drevne
priče o izgubljenom kraljevstvu Belerijanda govore o jednoj rasi
koju su Sivi Vilenjaci zvali Noigit Nibin. To su bili mali Ijudi
- manji čak i od Patuljaka, od kojih su poticali. Ljudi su ih zvali
Sitni Patuljci, a u Prvom Dobu Sunca Mima, poslednjeg od ove izumrle
rase, svirepo je ubio Hurin. |
Noldori |
|
|
Najmoćniji
od Vilenjaka koji su naseIjavali Srednju Zemlju, a i daleko najčuveniji
u pesmama i pričama koje su doprle do ušiju Ljudi, bili su Noldori.
Jer, to su bili Vilenjaci koji su iskovali Velike Dragulje zvane
Silmarili, kao i Prstenove Moći. Najsilniji ratovi za koje su znali
Vilenjaci i Ljudi vodili su se oko ovih velikih dela.
Od Eldara koji
su došli u Neumiruće Zemlje, Noldori su bili Drugi Rod. Ime Noldor
znači "znanje", kome su oni, više od svih drugih Vilenjaka, najupornije
stremili i najžešće se borili da ga steknu. U godinama Drveća Valara
njihov je kralj bio Finve
i tada je njihova sreća bila velika, jer su ih podučavali učitelji
Valari i Majari. U toj večnoj zlatnoj i srebrnoj svetlosti Noldori
su postali snažni i plemeniti. Njihov grad Tirion na zelenom brdu
Tuni, koji je gledao na zvezdama obasjano more, bio je moćan i prelep.
Jer grad je bio podignut u Prevoju Svetlosti po imenu Kalakirija,
jedinom prolazu kroz ogromne Pelori Planine koje su okruživale zemlje
Eldamar i Valinor. Kroz ovaj klanac izlivala se Svetlost Drveća
i padala sa zapada na grad. Prema istoku, u senci Tune, Vilenjaci
su gledali na Zvezde koje su blistale iznad Senovitih Mora.
Tako su Noldori
postali mudri i vešti, a naročito su se isticali u zanatima Aulea,
Tvorca Planina. Oni su isklesali velike kule Eldamara iz stene i
izrezbarili mnoge lepe predmete od sjajnog belog kamena. Bili su
prvi koji su izneli na videlo dragulje koji su ležali u srcu planine.
Rado su darivali kamenje, i kuće Vilenjaka i Valara blistale su
od draguija Noldora, a same peščane obale i jezera Eldamara, kažu,
svetlucale su svetlošću koja se širila od dragulja.
Kralju Noldora
i njegovoj prvoj kraljici, Mirijeli, rođenje sin po imenu Kurufinve,
koji je nazvan Feanor, što znači "duh vatre". Od svih zanatlija
koji su učili veštine Auleove, Feanor
je bio najmoćniji: čak ni među Majarima nije bilo nikog ko je mogao
da ga nadmaši. Jer on je bio prvi koji je načinio one čarobne Vilin-dragulje
koji su bili sjajniji i čarobniji od zemaljskih kamenova. Bili su
bledi u svom nastanku, ali kad bi se stavili pod zvezde bili su
poređeni s očima Vilenjaka, jer su upijali svetlost Zvezda i sijali
sjajno i plavo. Feanor je takođe načinio druge kristale, po imenu
Palantiri, "videći kamenovi", čarobni kamenovi koje su, mnogo vekova
kasnije, Vilenjaci Avalonea podarili Dunedaini-ma. Ali najveće od
svih dela Feanora bilo je stvaranje ona tri legendarna dragulja
koja su zarobila u svojim kristalima pomešanu Svetlost Drveća Valara.
Bili su to Silmarili, najdiv-niji dragulji koje je Svet ikada video,
jer su sijali živim Svetlom. Da, kao što sc priča u "Kventa Silmarilion"
i "Noldolante", velika slavoljubivost Feanora, udružena sa zlim
delima Melkora, dovela je do najveće propasti koju su ikad upoznali
vilenjački narodi. Kako bilo da bilo, tragedija je zadesila Noldore
kad se Melkor pojavio sa Paukom, Ungolijantom, uništio Drveće Valara,
ubio Finvea i ukrao Silmarile. Feanor se zakleo na osvetu i to je
potom bilo prokletstvo za njegov narod. U gnevu je pošao za Melkorom,
koga je nazvao Morgot, "mračni neprijatelj Sveta", u Srednju Zemlju.
Tako su otpočeli Rat Dragulja i Ratovi Belerijanda, koji su vođeni
tokom celog Prvog Doba Sunca.
Za vreme ovog
doba rata Noldori su takođe doneli velike darove u Srednju Zemlju.
I za neko vreme oni su uzdigli noldorska vilenjačka kraIjevstva
u Hitlumu, Dorlominu, Nevrastu, Mitrimu, Dortonionu, Himladu, Targelionu
i Istočnom Belerijandu. Najlepša od noldorskih carstava bila su
dva skrivena kraljevstva: Gondolin, kojim je vladao Turgon; i Nargotrond,
kojim je upravIjao Finrod Felagund.
U Ratu Dragulja
Feanor je ubijen, kao i njegovih sedam sinova, Amras, Amrod, Karantir,
Kelegorm, Kurufin, Maidros i Maglor. Njegovog brata Fingolfina i
Fingolfinovu decu, Fingona, Turgona i Aredelu, takođe je ubio Morgot.
I mada je Finarfin, drugi brat (i treći sin Finveov), ostao u Neumirućim
Zemljama gde je vladao ostatkom Noldora u Tirionu, sva njegova deca
su otišla u Srednju Zemlju i četvorica njegovih sinova, Aignor,
Angrod, Finrod Felagund i Orodret su ubijeni. Tako je od svih noldorskih
velikaša i njihove dece samo Finarfinova kći Galadrijela, kasnija
Kraljica Lotlorijena, ostala da živi u Srednjoj Zemlji.
Tokom godina
u Prvom Dobu Morgot i njegove sluge su uništile sva noldorska kraljevstva.
U to vreme bilo je u Belerijandu mnogo drugih Ijudi čija sudbina
je delimično bila povezana sa sudbinom Noldora. Zbog ovih ratova
razorena su kraIjevstva Sivih Vilenjaka, koji su se zvali takođe
i Sindari, kao i kraljevstva Patuljaka Nogrod i Belegost i većina
kraljevstava Tri Kuće Edaina.
Ali, konačno
su Valari i Majari izašli iz Neumirućih Zemalja i krenuli protiv
Morgota. Tako se odigrala Velika Bitka i Rat Besnih. Pred tom moćnom
silom Angband je pao a Morgot zauvek bačen u Večitu Prazninu. Ali,
borba je bila tako silna da se Belerijand raspao i veći deo te zemlje
je progutalo more.
Od svih kraljevskih
loza Noldora malo je onih koji su, preživevši Rat Dragulja, mogli
da polažu pravo na nasleđe. I tako je Gil-galad, sin Fingona, sina
Fingollina, ustanovio poslednje noldorsko uzvišcno kraljevstvo u
Smrtnim Zemljama. Biloje to u Lindonu, poslednjem delu Belerijanda
koji je preostao posle Velike Bitke. S Gil-galadom je živeo Kelebrimbor,
sin Kurufina, jedini princ od Kuće Feanorove koji je živeo i u Drugom
Dobu. Galadrijela, kći Finarfinova, Elrond i Elros Poluvilenjaci
i mnogi sindarski velikaši su takođe došli, kao i Kirdan od Falatrima,
Laikvendi i Edaini - Ljudi koji su bili verni Vilenjacima tokom
RataDragulja.
U to vreme su
se mnogi Vilenjaci ukrcali na brodove u Sivim Lukama i otplovili
do Tol Ereseje u Zalivu Eldamar u Neumirućim Zemljama i sagradili
tu grad Avalone. Edainima je takođe dodeljeno jedno lepo ostrvo
u Zapadnom Moru, zvano Numenore, i oni su takođe napustili predele
Srednje Zemlje.
Ali, svi iz
kraljevske noldorske loze su ostali. Gil-galad je vladao Lindonom,
a Kirdan je držao Sive Luke. A kažu da je godine 750. Drugog Doba
Kelebrimbor izašao iz Lindona i ustanovio kraljevstvo u podnožju
Maglenih Planina u zemlji Eregion, pokraj patuljačkog kraljevstva
Kazad-dum. Ti Vilenjaci su, u legendama potonjih vremena, nazvani
Gvait-i-Mirdain, "narod dragulj-kovača", i Vilin-kovači. Baš tu,
na prepredene nagovore Saurona, Kelebrimbor, unuk Feanora kojije
stvorio Silmarile, iskovao je Prstenove Moći, i tako je stvoreno
drugo veliko delo Noldora zbog koga se vodio drugi krug ogorčenih
ratova. Jer Sauron je u to vreme načinio Jedini Prsten koji će vladati
svim ostalim delima Noldora. U srdžbi i strahu Vilenjaci su se digli
i vodio se Rat Saurona i Vilenjaka. Kelebrimbor i većina Gvait-i-Mirdaina
su ubijeni, Eregion je opustošen i, mada je Elrond Poluvilenjak
stigao s vojskom, jedino što je mogao da učini jeste da spase one
koji su preživeli i da potraži utočište u Imladrisu, koga su Ljudi
zvali Rivendel. Tu je podignuto jedino noldorsko utvrđenje između
Plavih i Maglenih Planina.
U to vreme se
Lindon našao u opasnosti, ali su potomci Edaina, Numenorejci, doveli
svoje ogromne flote i saterali Saurona na istok. Još kasnije oni
su se vratili i zarobili Mračnog Gospodara, ali ga nisu uništili.
Držali su ga kao zarobljenika, i tako je došlo do njihovog Pada,
jer ih je on okrenuo protiv Valara i njih je zbog sopstvene ludosti
progutalo more.
Tako se Sauron
vratio u Srednju Zemlju gde su opstajala samo noldorska kraljevstva
Lindon i Rivendel, mada su već bila sagrađena kraljevstva Zelenšume
Velike i Lot-lorijena, s noldorskim i sindarskim plemstvom i podanicima
šumskih Vilenjaka. Ali sa Sauronovim povratkom ponovo je došlo do
rata: obrazovana je Poslednja Alijansa Ljudi i Vilenjaka i u tom
ratu, kojim je okončano Drugo Doba, Sauron je ubio Gil-galada i
kralja Dunedaina, ali je i on uništen, zajedno s celim kraljevstvom
Mordor.
Odonda nije
više bilo Uzvišenog Kralja noldorskih Vilenjaka u Srednjoj Zemlji,
ali su preostala kraljevstva. Gospodstvo nad Lindonom i Sivim Lukama
dopalo je Kirdanu, dokje Elrond i dalje vladao u Rivendelu. Tokom
Trećeg Doba najlepše kraljevstvo bio je Lotlorijen, gde je kraljevala
Kraljica Galadrijela, najplemenitijeg roda od Noldora koji su i
dalje živeli u Srednjoj Zemlji. Mada je malo Noldora živelo među
onima koji su se nazivali Galadrimi u Zlatnoj Sumi, to je bilo najsjajnije
kraIjevstvo i najviše slično noldorskim starim kraljevstvima.
Kao što se priča
u "Crvenoj Knjizi Zapadne Međe", kada je na kraju Trećeg Doba Jedini
Prsten razoren i Sauron uništen, Elrond je pozvan iz Rivendela i
Galadrijela je došla iz Lotlorijena na bele brodove koji će ih odvesti
u Neumiruće Zemlje. Kada je Kraljica otišla, Iot-lorijen je izbledeo
i oslabio; i Noldorska kraljevstva Srednje Zemlje su nestajala u
godinama Četvrtog Doba. Kažu da je Kirdan Brodograditelj poveo poslednje
od Noldora u Neumiruće Zemlje. Tu obitava sad ostatak noldorskog
naroda koje je nanelo najveću tugu, izvršilo najveće podvige i zadobilo
najviše slave od svih Vilenjaka u pričama koje su došle do nas tokom
Doba. Kakva su bila njihova dela otkako je otplovio poslednji brod
samo će Velika Muzika obelodaniti onima koji žive u Smrtnim Zemljama. |
Nomin |
|
|
Kada
su Ljudi ušli u zemlje Belerijanda u Prvom Dobu Sunca, ugledali
su po prvi put Vilenjake Finroda Felagunda, gospodara Noldora. Ti
Ljudi su bili zapanjeni lepotom i znanjem ovih Vilenjaka, koje su
nazvali Nomin, što znači "mudri". |
Nori |
|
|
Patuljak
Torina i Družine, Nori se uputio u Potragu za Ereborom godine 2941.
Trećcg Doba, što je za ishod imalo smrt Šmauga Zmaja i ponovno uspostavljanje
Kraljevstva Patuljaka pod Planinom. Nori se nastanio u Ereboru gde
je ostao do kraja života. |
Numenor |
|
|
Posle
Prvog Doba Sunca preostalo je još od one rase Ljudi zvanih Edaini
koji su se udružili s Vilenjaciam u ratu Prstenova protiv Morgota.
Kao nagradu za njihovu hrabrost Valari su uzdigli jedno veliko ostrvo
usred Zapadnog Mora, da bi ti Ijudi, zvani Dunedaini, mogli da imaju
sopstvenu zemlju. Bio je to Numeor - "Zapadna Zemlja" na jeziku
Ljudi Srednje Zemlje - osnovan godine trideset i druge Drugog Doba
i najmoćnije kraljevstvo Ljudi u celoj Ardi. Ljudima Numenora je
darovan životni vek mnogo puta duži od života drugih smrtnika, zajedno
s velikim umnim i telesnim moćima koje su ranije bile dodeljivane
samo Vilenjacima. Ostrvo Numenor, koje je takođe zvano i Andor,
"zemlja dara", ili "Elena", "zemlja zvezde" bilo je grubo oblikovano
kao petokraka zvezda. Bilo je otprilike 250 milja široko na svom
najužem, a pet stotina milja na najširem delu, i bilo je podeljeno
na šest regiona. U središtu se nalazio Mitalmar, "unutrašnjost".
koji je obuhvatao: Arandor, "zemlju kraIjeva"; Armenelos, kraljevski
grad:
Meneltarmu, svetu planinu, i pristanište Romenu. Svako od pet poluostrva
koje se zrakaslo širilo od Mitalmara bilo je posebno podrucje:
Forostar, "severne zemlje"; Orostar, "istočne zemlje", Hjarostar,
"jugo-istočne zemlje", Hjarnustar, "jugoza-padne zemlje" i Andustar,
"zapadne zemlje", sa glavnim gradom i pris-taništem Andunie, što
znači "zalazak sunca".
Numenor je takođe
bio blagosloven mnogim divnim šumama mirišljavog drveća u cvatu.
Imao je mnogo lepih polja i dve glavne reke: Siril, koja je tekla
na jug s obronaka Meneltarme do mora pokraj ribarskog gradića Nindamosa,
i Nundunie koja je tekla zapadno od Eldalondea Zelenog, najlepšeg
pristaništa Numenora. Tokom Drugog Doba Numenor je bio tako veliki
da su se kraljevi toliko uzoholili da je to prevazilazilo svaku
meru. Zaveden opakim nagovaranjima Saurona, Gospodara Prstenova,
3319. Kralj Ar-Farazon se usudio da pošalje jednu veliku flotu protiv
Valara u Neumiruće Zemlje. Rezultat toga bilo je potpuno uništenje
Numenora, jer je more bukvalno progutalo ovo ostrvsko kraljevstvo.
Bilo je to vreme poznato kao Promena Sveta, jer ne samo da je Numenor,
već su i Neumiruće Zemlje odnete iz Sfera Sveta u dimenziju koja
je van domašaja i poimanja smrtnika. I mada je deo njegovog naroda
izbegao kataklizmu i otišao u Srednju Zemlju i tamo izgradio svoja
kraljevstva i carstva, Numenor se nikada više nije uzdigao. Tokom
mnogo doba legende su govorile o njemu kao o čarobnoj zemlji potonuloj
u more pod imenima Akalabet, Marn-nu-Falmar i Atlante na Atlantidi.
|
Numenorejci |
|
|
Kada
se završilo Prvo Doba Sunca i kada je moć Morgota skršena, preostao
je samo jedan deo rase Ljudi zvanih Edaini koji su bili saveznici
Vilenjaka u strašnim ratovima Belerijanda.
Posle Velike
Bitke Valari su se sažalili na Edaine koji su tako teško stradali
i čije su zemlje izgubljene, i Valari su stvorili jedno veliko ostrvo
za njih u Zapadnom moru, između Srednjc Zemlje i Neumirućih ZemaIja.
Uz tu zemlju podareni su im i dug život i veće umne i telesne moći,
i mnoge veštine i znanja koji su ranije bili dodeljivani samo Vilenjacima.
Ti Ijudi su bili veoma promenjeni i sad su se zvali Numenorejci,
jer je njihova zemlja bila Numenor ili Zapadna Zemlja. Ali, ona
se takođe zvala i Andar, "zemlja dara", ili Elena, "zemlja zvezde",
i Mar-nu-Falmar na Atalanteu.
Podvizi Numenorejaca
u Drugom Dobu Sunca su bili izuzetni, jer su Numenorejci bili uveliko
osnaženi darovima Valara i Eldara. Prvi od kraljeva Numenora bio
je Elros Poluvilenjak, brat Elronda koji je vladao u Rivendelu.
Elrosje odabrao da bude smrtan, ali je njegova vladavina ipak trajala
400 godina. U toj zemlji on je nazvan Tar-Minjatur. Širom Sveta
plovili su Numenorejci, čak toliko daleko da su stizali do Kapija
Jutra na Istoku. Međutim, nikad nisu mogli da plove na zapad, jer
je postojala jedna zabrana koja nije smela da bude prekršena: nijedan
smrtnik nije smeo da kroči na blagoslovenu obalu Neumirućih Zemalja
Eldamara i Valinora.
U Numenoru se
blagostanje Ljudi povećavalo, dok se u Srednjoj Zemlji ponovo pojavila
tama. Jer iako je Morgot Neprijatelj nestao iz Sveta, vratio se
njegov veliki siuga, Mračni Gospodar Sauron, i Ljudi u južnim i
istočnim predelima Srednje Zemlje su obožavali njegovu zlu senku.
Pripovedanje
o Prstenovima Moći govori kako je, u to vreme, Sauron načinio volšebnički
Prsten kojim se nadao da će zavladati svim Smrtnim Zemljama, i poveo
rat protiv Vilenjaka i ubijao ih strašno i poterao ih nazad u Plave
Planine. Ali moć Numenorejaca je takođe narasla, došli su u pomoć
Vilenjacima i zaratili protiv Saurona, i on je isteran iz Zapadne
Zemije. Neko vreme je vladao mir i Numenorejci su ponovo jačali,
sagradivši pristaništa Umbar na Jugu i Pelargir na Severu Srednje
Zemlje. Ali, oni su postali oholi i poželeli su da se proglase gospodarima
Srednje Zemlje i gospodarima mora. Tako su godine 3262. Drugog Doba
Sunca došli u Mračnu Zemlju Mordor sa tako silnim mnoštvom oružja
i Ijudi da Sauron nije mogao da im se odupre. Na zaprepašćenje celog
Sveta, Sauron je sišao sa svoje Mračne Kule i predao se Numenorejcima,
umesto da se usudi da se bori sa takvom vojskom. Tako je Mračni
Gospodar postao zarobljenik i u okovima je odveden u veliku kulu
kralja Numenora.
No, Sauronova
predaja bila je samo varka majstora obmane da bi postigao prepredenošću
ono što nije mogao da postigne snagom oružja. Jer u Numenorejcima
je zapazio kobne slabe tačke oholosti i slavoljubivosti, i verovao
je da može da ih dovede u iskušenje i zavede darovima svojih moći.
I tako, kad se jednom našao u kraljevstvu Numenor, uspeo je da nanese
najveće zlo koje je ikad počinjeno protiv rase Ljudi: Sauron je
zaveo i pokvario kralja Numenora, Ar-Farazona. U Numenoru su sagrađeni
veliki harmovi posvećeni Morgotu, Mračnom Gospodaru, i Ijudske žrtve
su prinošene na njegovom oltaru. Onda je Sauron posavetovao Numenorejce
da zarate protiv Valara i Eldara koji su živeli u Neumirućim Zemljama.
Najveća flota kojaje ikada plovila svetom je tada okupljena i zaplovila
je na Zapad prema zemlji zabranjenoj za Ljude. Prošavši kroz začarano
Ostrvlje i Senovita Mora, flota je došla do Neumirućih Zemalja.
Kad je ogromna mornarica stigla do Neumirućih Zemalja, priča se
u Akalabetu, velika zla kob je zadesila Svet. Premda je kralj došao
da pobedi, s prvim njegovim korakom Pelori Planine su se obrušile
na njega i celu njegovu ogromnu armadu. Numenorejci su bili pobijeni
do poslednjeg čoveka, ali to nije bilo sve, jer je usledila još
veća propast. Talasi su se digli u besu, a iz Meneltarme planine
koja je ležala u središtu Numenora - pokuljao je veliki plamen i
ceo Numenor je, u neizmernom viru, potonuo u Belegair, Veliko More.
Tako se dogodilo
ono što se naziva Promena Sveta. Jer te godine, 3319. Drugog Doba
Sunca, Neumiruće Zemlje su odnete iz Krugova Sveta i preseljene
van dohvata svih osim Odabranih, koji su putovali u vilin-brodovima
Pravim Putem kroz Sfere oba Sveta.
Ipak, deo numenorejske
rase je preživeo. Neki su pobegli od potonuća Numenora i doplovili
su u devet brodova u Srednju Zemlju. To su bili Elendili, "verni",
koje Sauron nije zaveo i koji su odbili da napuste stari način života
Valara i Eldara. Ti Ijudi su otplovili u Srednju Zemlju u devet
brodova i obrazovali dva moćna kraIjevstva u Arnoru i Gondoru. Drugi
su takođe preživeli Pad Numenora, u potonjim vremenima nazvani su
Crni Numenorejci i naselili se u zemlji Umbar. |
Nurn |
|
|
Južni
deo Sauronog zlog kraljevstva Mordor bio je poznat kao Nurn. Dok
je Sauron vladao, bila je to zemlja puna robova Gospodara Prstenova
koji su neveselo obradivali njene prostrane oranice da bi obezbedili
hranu za armije Mordora. Kroz polja Nurna proticale su četiri glavne
reke koje su se ulivale i unutrašnjc more Nurnen. Malo se priča
o ovom mestu ili njegovim stanovnicima, ali posle Rata za Prsten,
Kralj Elesar je oslobodio robove i predao im oranice Nurna u svojinu. |
|