@S
More, da se nosiš :p
Nema 100k, ima negde oko 7k, manje više. Zavisi od izdanja. A ovo novo ništa ne valja, jer nema ni rodoslova, ni one fine mape (koja je u prosvetinom izdanju bila i neispravna, ako se ne varam, al je bar postojala). Ja sam stao na šestom delu. Pre toga mi je trebalo nekoliko godina da sa 4og pređem na 5i deo. A onda sam ga progutao u bukvalno jednom dahu. A pošto se čitanje oteglo preko dosta godina, kad završim ima ponovo da uzmem da ga čitam. Valjda pre penzije. Penzija mu je ionako već kasno da se Runo čita, jer je greota sve ono ne znati tokom života. Ili možda nije. Možda sam ja zato nadžak baba. Ko zna.
Pekića često porede sa Prustom, al to je samo zbog opusa i obima dela. Prust je, rekao bih, dosta intimniji, ličniji, bliži ljudima, dok je Pekić načelan, filozofski, diskurzivan. Njegovi likovi nisu ljudi, nego govornici ili mediji raznihi ideja, koje Pekić suočava, prikazuje u novim kontekstima, vadeći ih iz istorijskih špajza u kojima su čamile. Zbog tog istorijskog i političkog akcenta, Pekić je, možda, bliži muškarcima, istoričarima i politikolozima konzervativnijeg kova, iako su njegovi književni svetovi, sve samo ne zastareli ili neženstveni.
Da, ovo što sam napisao ću sigurno nekad iskoristiti u enkom akademskom kontekstu ^^
@MArgi
Argonautika? Šta to beše? Argonautika Zlatnog runa? Stao mi Bozak
