Nastavljam sa dogodovštinama princeze Sultane (Džin Sason je sjajno razvukla radnju na tri romana, da joj žvakaća guma nije ravna...)
Uništava me psihofizički, ali pozajmih knjige pa ćuti sad i čitaj
Jeste šokantan položaj žena u Saudijskoj Arabiji, jeste kritično kako se muškarci ponašaju (odnosno ne ponašaju) prema njima - kazne kamenovanjem ili "tamna soba", feredža i obrezivanje su samo neki elementi užasnosti života tamo. Ali se bi to mnoooooogo bolje izgledalo da je roman pisan iz perspektive osobe koja je
stvarno u toj poziciji. Elem, Sultana je princeza koja je bruka bogata (treća knjiga se svodi više manje samo na opis njihovog bogatstva i koliko troše na šta), ima sjajnog muža koji ne omalovažava žene i ne pravi joj probleme, ima sjajnu djecu (tri komada), muž nema druge žene kao što je to običaj tamo (pogotovo ako prva žena ostane jalova pa da dobije još potomaka nađe druge žene), ima sjajne sestre... Ali ona pati zbog položaja žena, pokušava nešto da promijeni (malo sutra, tresla se gora rodio se miš, ona samo trtlja o promjenama a ništa ne poduzima), i kao šlag na tortu od svih tih problema u njenom životu postaje alkos. Ah, a sve te potresne priče koje se požimaju kroz romane: djevojka koja je obrezana; druga koja je počinila grijeh zaljubivši se u osobu koja nije muslimanske vjeroispovijesti pa je kažnjena na "mračnu sobu", odnosno da ostatak života provede sama u zamračenoj sobi bez komunikacije sa spoljašnjim svijetom; djevojčice od 8 godina koje porodica prodaje matorcima da se seksualno iživljavaju na njima; ... da ne dužim dalje - sve te priče su
tuđi doživljaji. Pa bar da se njoj dešava pa da kažem 'jao baš ima surov život'. Neeeeee, ima ima fantastičan život ali i dalje izvodi bijesne gliste i pati zbog toga...
Uh sad se ispuhah
