Kojot - izdavač
http://alef.netfirms.com/edicije/kojot.htm
Namerno sam malo izmenila naslov u predstavljanju ovog izdavača, zato što ovde ne možemo govoriti o kući, jer se iza ovog imena krije jedan čovek. Kojot je nešto što je samo kratko zasijalo na našem izdavačkom nebu, jer se nije priklonilo filozofiji današnjeg izdavaštva – mnogo komercijalne, petparačke literature, a poneki trun umetničkog. Kojot je poznat i po veoma neobičnim predstavljanjima svojih knjiga, po veoma specifičnim blurbovima koji se vezuju za indijanskog Kojota koji je varalica ali i veliki pozitivac.
Mane Kojota:
- Kojot ima samo jednu veliku manu – nije krenuo prvo sa komercijalnim izdanjima. Od pet izdanja, samo se jedno moglo protumačiti kao marketinški podobno, a to je roman „Dok budan sanjam“ Ričarda Metisona, po kojem je snimljen čuveni film sa Robinom Vilijamsom u glavnoj ulozi. Žalosna je činjenica da je srpsko čitalaštvo ovakvo opredeljenje nagradilo svojom inertnošću i svojom nezainteresovanošću, tako da iskreno verujem da Kojota neće više ni biti, na žalost svih poštovalaca lepih izdanja. Naravno, ne mislim da je to zaista mana, ali s obzirom na to da će se ovde uvek bolje prodavati neka druga vrsta knjiga, pitam se, ima li uopšte smisla i reći nešto izdavačima koji su se priklonili izdavanju knjiga po meksičkim serijama (setite se samo Kasandre, Ljovisne i beše, Esmeralde) i od čuvenih magova, proroka i onih što su u vodama takozvane popularne psihologije (ili će biti Benedikt, ili onaj nesrećnik Skot Pek, eventualno, za one bezobraznije Kastaneda).
- Kojot nikada nema sopstveni štand, niti je pokriven dobro marketinški, tako da ljudi vrlo često i nemaju informacije o izdanjima ovog izdavača – pretpostavljam da je u pitanju finansijski momenat.
Vrline Kojota:
- Njih ima nekoliko i moglo bi se pomisliti da sam plaćena da napišem ovakvu hvalu, ali zaista nisam u stanju da govorim ono što nije, a uvek ću da odlajem ono što jeste. Prva i osnovna vrlina Kojota su dobra izdanja. Iako je izdao samo pet naslova, četiri su zaista za držanje u sopstvenoj kućnoj biblioteci. Mogu vam se i ne svideti na prvo čitanje, ali jednostavno, toliko su posebni i dobri da im se kao čitalac, s vremena na vreme, obavezno vraćate.
- Druga vrlina je vezana za prvu – same knjige su mnogo lepo opremljene. Naslovnice su autorske, specijalno rađenje za srpsko tržište i nisu puko skeniranje i preuzimanje likovnih rešenja iz inostranstva. Korice su uvek mat (moje omiljene) i lepe za gledanje.
- Kojotovi blurbovi u sebi ne nose ni trunku komercijalno-ustaljenog šablona i iza njih se vidi veliki trud i velika želja izdavača da prevodnoj književnosti pruži još jedan umetnički doprinos.
I toliko u opštem predstavljanju ovog izdavača. Opširnije o najbitnijim stavkama u postovima koji opisuju izdanja pojedinačno.