Vratiće se i Luča, a i Gordon, a možda nam i centri odigraju nešto, pa ćete onda sa punim gasom da prdite ćokiju u šolju.
Mrz me da pišem izveštaje ko prošli put. Odigrali smo briljantno prvo poluvreme, iako nas je urnisao nedostatak Gordona u građenju koša, što je nas je uz slobodna bacanja ubilo na kraju. Momci su u jednu utakmicu preslikali sezonu od sjaja i očaja. Mene raduje taj dugo čekani napredak u igri koji je evidentan, pokazali su da će se oni pitati na terenu. Ali će morati da naprave neki standard igara, bez ovih katastrofalnih oscilacija. Igrala se najbolja košarka ove godine, niko živi ih nije gurao u poraz, od cigana su ostali samo ćokijevi dugmići, i onda su sami od sebe počeli da maše slobodna bacanja i poneki zicer. Neverovatno. Kad se to reši, počeće i da se pobeđuju bitne stvari. Dok se ne reši, ništa biti neće, i to je to.
Bitka svih bitaka tek sledi, Olimpija kući, Cedevita na strani, Igokea kući. Ako nastavimo ovim putem, optimista sam, ako se vratimo na staro, pečeni smo, a tog vraćanja na staro se jedino i bojim. Jebeni minuti bez koša...
