Meni se knjiga svidela, ne mogu da shvatim kako neko moze da je uporedi sa smaracinom od CoT i PoD recimo. Coveku skidam kapu kako se snasao. Da, jezik je drugaciji, nije ni izbliza vest u deskripciji kao Dzordan (i na tome mu hvala, posto bez opisa okovratnika na Elejninoj haljini zaista mogu da zivim), neke stvari su zbrzane, ali sta da se ocekuje? Dzordan je ostavio previse toga, mislim da je Sanderson uradio najbolje sto je mogao. I razlike u vremenskom toku price mi uopste nisu toliko smetale, nisam se slogirala sto se Tam pojavljuje na dva mesta, prilicno je ocigledno bilo da Perinov i Metov POV kaskaju za Egveninim i Randovim, tako da ne znam cemu tolika frka. Drago mi je sto se Perin vratio konacno, iako je Sanderson mogao da mu posveti manje poglavlja. Konacno mogu ponovo da ga gotivim i da ne zelim da preskocim sva njegova poglavlja i potajno se nadam da Faila umre usput. Cak me ni Faila nije iznervirala u ovoj knjizi. I ona i Perin su sazreli kao likovi. Konacno mogu i da volim Randa, od seste knjige mi je postajao toliko grozan (iako sa razlogom), stvarno mi je bilo zao kada bih ga uporedila sa onim deckom iz Zenice Sveta. Sada je nesto od starog Randa ponovo tu, mada mi je opet otisao u ekstremnu Svetlost, kao neki joda je lol Mozda kada bi nasao neki balans bilo bi kul, pretpostavljam da cemo videti u sledecoj knjizi sta se stvarno desilo sa njim, jer ovde nismo imali poglavlje iz njegove perspektive.
Egvena je kod mene izgubila sve poene koje je stekla u 12. knjizi, njena arogancija me ostavlja bez teksta. I ona i Gavin su mi retardi. Ninaeva je car, oduvek sam je volela i pored svih ociglednih mana, od sedme knjige je pocela da sazreva i mislim da je ona jedina Aes Sedai koja zapravo zeli da pomogne Randu, zna sta je najbolje i nije opterecena Belom Kulom i tim svojim zvanjem Aes Sedai. Elejna je ispala glupaca sa onim pokusajem sa Crnim Adjahom, ali dobro, nije ona toliko losa. Svidja mi se kako je Sanderson pise. Met je divan kao po obicaju, jedino mi je nekako scena oslobadjanje Moiraine delovala pomalo zbrzano, ocekivala sam vise i zelela sam da saznam detaljnije sta joj se desilo tamo, ali kapiram da ce u sledecoj knjizi biti sve objasnjeno. Galad i Berelain ftw, mnogo su mi smesne njihove scene

Najbolje scene su bile o buducnosti Aijela. Totalno jezivo. I scene u Telaranriodu su bile sjajne, Perinova borba protiv Slayera i neke stvari koje je objasnio nadobudnoj Egveni, ekstra

Takodje, i cudna desavanja u Crnoj Kuli, grozna mi je pomisao na to sta Taim tamo radi :/
Sto se tice Izgubljenih, taman sam pomislila da je Grendal neverovatni car kako je zajebala Randa, ali njen bedni pokusaji da ubije Perina su me razocarali. Ne znam sta ce sa njom da se desi u rukama Harana, nadam se da ce joj dati jos jednu sansu. Zanima me sta je sa Lanfear, mozda imam glup osecaj, ali sve mi se cini da ce se ona mozda vratiti svetlosti. Mesana je isto fejlovala, sa Mogedijen pojma nemam sta ce se desiti. Demandred isto pojma nemam gde je, glupo bi mi bilo da je u Shari, Dzordan je rekao da on nije Taim, ne znam...
U svakom slucaju, neke stvari su previse zbrzane i nelogicne, neke su mozda odugovlacene, ali sve u svemu zadovoljna sam knjigom. Mnogo stvari je reseno, iskrsla su jos neka pitanja (ko su oni "aijeli" u pustosi, kakvo je prorocanstvo senke, buducnost u rukama seansana?) i jedva cekam sledecu knjigu. A u isto vreme mi je i smor jer je poslednja lol