Omiljeni lik/likovi u serijalu i zašto

[Nemini]

[Margiloth]

[Aducabar]

[Eladan]

[Artanis]

Meni su omiljeni likovi :
-Eddard - fasciniralo me još na početku serijala kad je pogubio onog dezertera i rekao da čovjeka moraš pogledati u oči i saslušati njegovu posljednju želju jer ako to nemožeš možda čovjek ne zaslužuje umrijeti
- Robert - fora tip koji je samo htio ić okolo, ratovat i kurvat se
-Tyrion - simbolizira snagu ljudskog duha,unatoč deformitetu tip se nikako ne predaje već postaje jedan od najzajebanijih
-Bronn- isto ko i Robert jednostavno fora tip,otvoreno priznaje da za njega sve ima cijenu u zlatu
-Red Viper-

[Smorock]

Dzejmi je bio bolji sa rukom.

[Nemini]

[Telcontar Elessar]

[Aducabar]

[Margiloth]

[Nemini]

[Aducabar]

[Nemini]

Jeste da Tirion nema nos, i da je Tivinov sin, ali i ja nekako imam poverenja u njega.
Iako gordost i ponos nikako ne mogu, nisu bili, niti će ikada biti isto...kad se prevedu na jedan trendy jezik...

[gerilac]

Najbolji odgovor na ova razmisljanja o Jaimeiju i Tyrionu daje sam Martin u Gozbi. U sceni kada Jaime prica sa svojom tetkom Gennom (Tywinovom sestrom) o svom ocu i svojoj porodici, ona mu kaze (nije neki aman-zaman spoiler, tako da necu zacrnjavati):

"Jaime", she said, tugging on his ear, "sweetling, I have known you since you were a babe at Joanna's breast. You smile like Gerion and fight like Tyg, and there's some of Kevan in you, else you would not wear that cloak... but Tyrion is Tywin's son, not you. I said so once to your father's face, and he would not speak to me for half a year. Men are such thundering great fools. Even the sort who come along once in a thousand years."

[Margiloth]

Edard Stark je recimo, jedan od retkih lordova koji je kod svojih vazala izazivao strahopostovanje. Obratite paznju na akcenat. Bio je postovan zbog svoje pravednosti, casti, hrabrosti. Dzon je mozda bio mrlja, ali veoma mala mrlja, koju je Edardova licnost lako izbrisala.

S druge strane, imamo Tivina Lanistera, lorda koji kod svojih vazala izaziva strahopostovanje. Opet obratite paznju na akcenat (tj. bold).

I na kraju, imamo Dzejmija Lanistera, viteza prema kome niko ne gaji postovanje, vec samo strah, i naravno - prezir. On je toga sve vise svestan, i svestan je da se taj odnos koji drugi imaju prema njemu nije skoro uopste promenio iako je izgubio saku, tj. sustinski (bar tako on misli) deo sebe. I to u daljoj prici on obilato koristi. Preti, uliva strah i lupa samare zlatnom sakom gde god stigne! A kako je to samo slatko gledati! Dzejmi glumi da se nije promenio, da je ostao onaj isti prepotentni i aroganrni Kraljeubica. I ljudi u to veruju...

Na taj nacin Dzejmi pokazuje da ni on nije toliko drugaciji od oca.