@$ock: coup de grâce se čita kudgras (p se ne čita na kraju reči, a fraza se izgovara kao jedna ritmička celina).
A što se mog "nekog tamo DOstojevskog" tiče, mislim da sam u prethodnom postu primerima iz knjige dokazala da ne umišljam, i da Martina itekako zanimaju "anahrona" moralna pitanja, pri čemu je ubistvo deteta, kao i izgovori kojima ubice pravdaju svoj čin, jedno od centralnih. U prilog svojoj tezi mogu da dodam Tivinov komentar u vezi sa ubistvom Regarove dece ("trebalo je da upotrebi jastuk"), kao i direktno pitanje koje je Tirion postavio Bronu ("šta bi uradio kada bi neko zatražio od tebe da ubiješ dete?"), i više nego direktan odgovor koji je dobio ("pitao bih ga koliko plaća"). Zatim je tu izuzetna minijatura Kortnija Penrouza (Šta će biti sa Edrikom Olujnim?) koju sam već pominjala tokom maratonske rasprave u vezi sa Stanisom, kada je, BTW, malo falilo da dobijem eskplicitne virtuelne batine.
Pitanje da li se zločin isplati (jedan strada da bi se spasle hiljade), postavljeno je takodje baš u vezi sa tim istim Penrouzom (Melisandra ubija „zadrtog starca“ posle čega se Krajoluj predaje).
PLiV se, naravno, može čitati kao akcioni EF, začinjen spletkama i eksplicitnim seksom, ali svodeći ga samo na to, činimo nepravdu prema piscu čije delo prevazilazi puku zabavu. Martin je mnogo više od toga.