Zavrsih trilogiju Millenium sveCkog kant-autora Stiga Larsona.
Utisak: ne svidja mi se
Cenim da nije bilo pompe oko nacina pisanja i inspiracije za roman, i da lik nije umro pre izdavanja 4og dela, da ne bi ni filmovi ovoliko dobro prosli i ne bi im se posvecivala tolika paznja.
Iako kapiram da je uvek tesko preneti dobro knjigu na film, ova 3 dela gledano sa cisto filmskog aspekta su WTF!
Prvi deo je neka misterija/triler. Drugi deo je neka da kazemo akcija. Treci deo je neki sada spijunski triler. Dakle nema veze s vezom jedno s drugim. Prvi i drugi deo imaju zajednickih tacaka koliko i dve random epizode Herkula Poaroa - nekoliko glavnih glumaca se pojavljuje i u jednom i u drugom. Dalje, drugi film je iskreno receno vezivno tkivo u kojem se malo toga zaista desava, a vise se priprema teren za treci deo. Tome vrlo dobro svedoci i sam kraj i zavrsna scena filma gde naprave presek bukvalno 4 sekunde nakon razresenja, i to je to.
Dalje - tema - nasilje i seksizam nad zenama. My ass. Film se uopste ne bavi time, bavi se nesrecnom sudbinom i nasiljem nad 1 zenom koja nekako pliva i ispliva iz toga. Iz toga bi se mogli izvuci stereotipi kako je ta zena simbol mnogih drugih, no o takvim mambos dzambosima razmislja tek svaki 19ti gledalac, cinjenica je da je ovde nasilje nad zenama totalno izletelo iz fokusa da bi ga zamenila neka borba za pravdu, za istinu i slobodu pisanja, za zatvaranje zlocinaca itd.
Nejesam citao knjige tako da ne znam je li tamo ista bolje, no posle ovoga ne vidim ni poentu citanja posto znam sta ce sve da se desi
