Antropolozi kod nas uglavnom primaju plate za vozhenje taksija ili pranje ulica. No, ako imash srecje, mozhesh da se zaposlish na fakultetu, institutu ili u nekom muzeju. Mene muzeologija ni najmanje ne zanima, tako da to otpada, ali postoji kao jedna od opcija za antropologe. Ako radish na institutu, pare dobijash za istrazhivanja i, jelte, bavljenje nauchnim radom, a ako radish na fakultetu, ondak predajesh. Mene, moram priznati, ova poslednja opcija najvishe privlachi, a ona takodje ukljuchuje bavljenje nauchnim radom, jerbo da bi bio redovan profesor, morash da objavljujesh nauchne radove.
Naravno, postoje i razne druge akcije koje ne ukljuchuju drzhavne institucije, tipa NGO sektor i slichno. Mosh da radish i kao novinar, ili pak da se bavish politikom, kao shto to zdushno chine neki od ljudi s fakulteta.
No, najprimamljivija opcija je lepo diplomirati, pa otpaliti negde napolje na magistrat i doktorat, onda lepo obrlatiti nekoga da te finansira i zapaliti u neku zabit medju retke preostale tradicionalne urodjenike, blejati tamo par godina, napisati dve-tri monografije i onda predavati na nekom malom univerzitetu.
A shto se knjiga za laike iz oblasti urbane antropologije tiche, well, that's a tricky one. Urbana antropologija je vrlo shiroka oblast, a ljudi koji pishu knjige iz te oblasti ih uglavnom ne pishu za laike. Treba da prvo pristojno baratash terminologijom i da imash pristojan uvid u trenutno stanje u antropologiji da bi mogla da pratish literaturu. No, za to ima leka. Recimo, preporuchujem
sjajni uvod u antropologiju koji se zove "Socijalna i kulturna antropologija", autori su Dzhon Monagan i Piter Dzhast. Ta knjiga je objavljena u Sarajevu, ali sam je vidjala kod nas po knjizharama, kolko se secjam , dosta je skupa, ali vredi svaku paru. Ja je imam, pa ako hocjesh mogu da ti dam da prochitash. Jako je dobra, zanimljiva i nadasve pouchna. Upozna te onako na lak i pitak nachin sa materijom i da ti odlichnu bazu znanja za dalje.