Vrabac na grani se cereka meni iza leđa... No comment... :ludi_lol:
Život je svakim danom luđi i luđi.

Taman misliš da si ga uhvatio za bradu, a on ti izbaci ovakve stvari.
Anyway, ovo je meni apsolutno logično. Naime, kad se to poveže sa drugim radovima () po kojima ispada da je smeh način komunikacije, a poznato je i da se životinje mogu dobro osećati, pa je normalno i da će one te svoje dobre emocije podeliti sa ostatkom vrste.
No, duša (tvrdnja o njoj) ovime, po mome mišljenju, uopšte nije poljuljana. Ni malo. Naime, ja moje verovanje (OK, znanje) o duši baziram na drugim temeljima.
Naime, ja delovanje duše vidim na nekim drugim nivoima, prekriveno i izmešano sa psihom i telesnom funkcijama (setite se podele čoveka na telo-dušu(psihu)-duh(dušu) koju sam izložio gore). Pokušaću da pokažem da duša postoji i da aktivno deluje na ostatak čoveka. Vidite da li me možete pratiti.
Naime, uzeću primer koji je svima dobro poznat: recimo da idete ulicom i neka lepa devojka prođe kraj vas. Naravno, tu se svašta može dogoditi, al posmatrajmo ovaj rasplet događaja: ja (recimo) sam devojku video očima (AKA telom). Informaciju iz mojih očiju je registrovao mozak što je osnovni preduslov za daljnju interakciju na unutrašnjem nivou. A, sad, psiha je, kao virtuelni deo čoveka, intimno povezana sa mozgom i njegovim funkcijama. Dejstvo moždanih krugova se odmah očituje u promenama psihičkog stanja. Tako da, čim su se neuroni aktivirali i sklopili mentalnu sliku zenske osobe, moja je psiha postala svesna te ženske osobe. Kako je psiha sa druge strane povezana sa dušom, svaki trzaj u psihi odmah registruje duša, odnosno "JA". Moja svest, ono čime ja zapravo odlučujem.
Ovako smo uspostavili vezu meterijalna stvarnost-duša. Sad samo još da pokažem obratnu vezu i način delovanja duše.
Kad su se moždani neuroni aktivirali kao rezultat registrovanja devojke, oni nisu samo ostali aktivirani, nego su, sinapsama aktivirali i druge neurone. Putem asocijacija, neuroni aktiviraju jedni druge i stvaraju jedno široku bazu aktiviranih mehanizama. Oni mogu uključivati svašta, no ajmo, jednostavnosti radi, reći da su aktivirali samo ove odgovore: odbranu (nikad se ne zna

), sećanje na letovanje gde sam je video (ponavljam - hipotetska situacija

), sećanje na anatomsku sekciju i sliku 235. stranice Krmpotićke (udžbenik iz anatomije - za ne upućene), opšti protokol za razgovor, protokol za upucavanje i protokol za vizuelnu "ocenu". Mozak je već, unutar par mili/mikrosekundi eliminisao asocijaciju sećanja na sekciju i Krmpotićku, budući da su potpuno irelevantne. Nakon toga, mozak, kombinujući se sa psihom, isključuje asocijaciju odbrane. Za ovo mu je razlog nepostojanje adekvatnih stimulusa koji bi održali taj odgovor. Od ostalih asocijacija recimo da su počeli da dobijaju snagu (pumpani hormonima i letnjim vremenom) protokoli za upucavanje i viz. ocenu. Treba uočiti da se sve ovo dešava na nivou tela i psihe. Duša još nije (u našem modelu) reagovala. Međutim, uočivši da dolazi do razvoja situacije koji duši ne odgovara, ona (duša) deluje na psihu da izmeni preovladavajuće moždane asocijacije. Tako asocijacija upucavanja biva prva potisnuta (želim samo da porazgovaram sa curom, da čujem kako joj je bilo cele godine). Nakon toga, ja uočavam da mi je protokol za seksualnu ocenu i dalje visoko aktivan, u smislu da hoću da bude slabije izražen. Oped duša deluje na psihu i vizuelnom protokolu bivaju skresane noge (smeta, oću da se skoncentrišem na osobu, a ne na sise). Ono što ostaje su asocijaceje sećanja i opšti protokol za razgovor. Sada duša preuzima inicijativu (u toku predhodne sekunde su, dejstvom celog čoveka, izolovane one asocijacije koje duša (ja) hoće da ima, one sa kojima hoće da radi) i započinje produbljivanje aktivnih moždanih krugova i vođenje razgovora sa curom kako bi postila svoj cilj - zbližavanje sa drugom dušom. Malo patetike.
Uglavnom, sad sam ja tu napiso traktat, a ništa nisam dokazao. To ostavljam onome ko je voljan. Da pokuša da u svojem životu primeti delovanje koje dolazi od tela, psihe i duše. Ja to mogu dosta lepo razlučiti, onda kada mi Bog pomogne, sam vrlo teško. No, istraživanje duše nije samo forumska delatnost nego je i to stvar prakse. Ko misli da nije tako, neka izađe sa argumentima, pa da vidimo.
