od Iris u Sub Apr 09, 2011 3:15 pm
Prvo sto mi pada na pamet, dakle, najociglednije, je zabava. Ali onda, ima tu i neceg vise. Kad sam bila klinka, obozavala sam bajke. Ruske, indijske, kineske, arapske... A najvise nase narodne. Eto, svako dete je culo za Crvenkapu, koja je smisljena da bi se deca ucila poslusnosti, a mene npr ubija u pojam i kreativnost, dok tolike nase divne narodne bajke leze da kazem u zaboravu, odnosno ne otvaranim knjigama.
Posle bajki, logicno je da sam presla na Fantasy, i to bas zbog jednog romana koji dosta podseca na bajku. Onda sam krenula da citam i ostale knjige, ali Fantasy je moja velika ljubav, i to zbog slobode koju daje piscu ali i citaocu i zaista mi je tesko da poverujem da cak i najkomercionalniji pisci danas vecinom EFa ali i ostalih Fantasy podzanrova mogu da ne vole ono sto rade i svetove koje stvaraju.
Ja volim price. Filmove, knjige, serije, sve. Gubim se u pricama. I onda, kad izadjem iz njih, mnogo mi je zanimljivije da zivim svoj zivot jer nisam non-stop u njemu. Takodje, kad sam pod nekom tenzijom a ne mogu nista da uradim, dobar film ili knjiga me smire jer me distanciraju od izvora nervoze. A zar nisu otvorene Fantasy price najbolje za tako nesto?
I da, zaboravila sam, ljudima ni malo ne smeta da raznorazne svrljege (bez uvrede, i ja to volim), ili, suptilnije, "apstraktne slike" nazovu umetnickim delima. Pesme Vaska Pope i Disa su zaista potpuno apstraktne, i one su takodje umetnicka dela. Zasto nekim ljudima toliko smeta da prozne apstrakcije, dakle, Fantasy, koje su mnogo razradjenije i formiranije od ostalih, budu smatrane umetnickim delima? Naravno, ne sve, kao ni kod ostalih zanrova, ali neke to definitivno zasluzuju.
"U odredjenom trenutku svoga postojanja gubimo kontrolu nad sopstvenim zivotom i prepustamo se sudbini. Eto, to je najveca laz na svetu."
Be yourself. That's one thing no one can better than you.
Ponekad njace
Okupa se u prasini
Ponekad
Onda ga primetis
Inace
Vidis mu samo usi
Na glavi planete
A njega nema