hmm ne slazem se

mislim da je dzejmi prosto...personifikacija jednog od glavnih lajtmotiva martinovih knjiga, a to je realnost i nesavrsenost likova. citaoci mahom nisu naviknuti na takve "preobrazaje" (dzejmi nije otisao iz jedne krajnosti u drugu, da se razumemo). mislim da nije neprirodna takva promena, jer ni dzejmi, iako nam se tako nije cinilo u pocetku, nije ni blizu tako grozna osoba kakvom ga smatra veci deo vesterosa. njegova najveca tragedija je eris i ne bas najsrecniji nacin na koji je resio tu situaciju, i to ce ga pratiti ceo zivot.