Bash ste se raspalili u ovoj polemici, mislim da su teshke rechi nepotrebne, 100 ljudi, 100 cudi, uvek bilo, uvek bice!
Ja volim oba serijala, s tim shto blagu prednost dajem PLIV-u, jer vishe odgovara mom senzibilitetu, dok mi je WOT malo razvodnjen.Mnogo sam nestrpljivija bila da dochekam delove PLIV-a da izadju, nego delove WOT-a.
Nekako kod Dzordana znam shta ce se deshavati, a kod Martina ne mogu ni da naslutim. Tek shto dodjem do neke zamisli,on potpuno preokrene radnju i napravi pometnju, jednostavno volim to ishchekivanje, u smislu "shta li je matori jarac sad smislio"!
Naravno skidam kapu i Dzordanu, za Aes Sedai i Aijele sam mu neizmerno zahvalna, a i mnogo shto shta drugo da ne nabrajam sad, ali ipak mala, malecna prednost ide Martinu

Stay low...
Soft, dark and dreamless,
Far beneath my nightmares and loneliness.
I hate me,
For breathing without you
I don`t want to feel anymore for you.
Grieving for you,
I`m not grieving for you,
Nothing real love can`t undo,
And though I may have lost my way,
All paths lead straight to you.
I long to be like you,
lie cold in the ground like you,
There`s room inside for two and I`m not grieving for you,
I`m coming for you