Gil, skidam kapu, fenomenalno objasnjeno.

Doduse, samo jedna finesa: cini mi se da vrli nam autor teme i nema zamerku na cinjenicu da nekadasnji nikogovic postaje heroj, vec da postaje neverovatno vest ratnik bez posebnog truda - sto se kod Tolkina ne desava. Hobiti poboljsaju svoje vestine i sposobnosti, svakako, ali nikada ne dodjemo do toga da Frodo moze da macuje podjednako dobro kao Aragorn koji to vezba decenijama, it.d.
Ipak, sada bih (ukratko) da izvedem sintezu: buduci da struktura bajke/price/legende koju nam je Gil lepo izlozila cesto
zahteva, zarad toga da bi glavni junak postao heroj, da njegove sposobnosti dodatno skoce, onda se nalazi objasnjenje za to. U
filmovima, slazem se, to pocesto deluje prebrzo i nerealno: u knjigama, ipak, nije bas tako. Najcesca objasnjenja su postojeca (prikrivena) predodredjenost za nesto (npr. magijski talenat koji lik nije znao da ima), trening velikog intenziteta i/ili superiornog kvaliteta u odnosu na ono sto "obicni" ratnici dobijaju, ili magijska pomoc koja ubrza rast sposobnosti natprirodnom brzinom. Pogledajte, naprosto, primere u ostalim EF knjigama. Rand al' Tor mora da itekako prolazi intenzivnu obuku za macevanje (i zamalo da prodje kao vo u kupusu kada se prvi put susretne sa protivnikom koji je stvarno zasluzio svoju caplju na macu), a treba mu pet knjiga da stvarno dodje do ozbiljnog razvitka svojih natprirodnih sposobnosti. Garion je, opet, predodredjen u smislu da jeste "izabrani" i da ima urodjene magijske sposobnosti koje samo cekaju da izbiju, ali i on mora da prodje obuku da bi ih koristio i nikad ne dodje do nivoa na kojem su Belgarat i Polgara. Pag i Tomas su, mozda, dva seoska deteta koja su postala najmocniji junaci sveta, ali za to su Pagu trebale decenije obuke i kod kuce, i kod Tsuranija, a Tomasu da ga zaposedne duh neverovatno mocnog ratnika drevne superiorne rase. Eragon je mozda neverovatni srecnik na pocetku knjige, i predodredjen je za svoju ulogu kao Jahac, ali ipak itekako propati prvi put kad uzjase zmaja bez sedla, a dizanje sposobnosti na nivo herojskih ne postigne dok mu se ne desi ona magijska transformacija koju mu zmajevi izvedu kada je kod vilovnjaka. Mogla bih sad da nastavim da nabrajam primere iz knjiga, ali da vam ne dosadjujem, zakljucak je sledeci: mozda i dalje jeste malo nerealno to sto nasi glavni junaci brzo od obicnih ljudi postanu junaci, ali to je upravo ono sto zanr zahteva (i daleko od toga da je jedina nerealna stvar u fantastici

), a kvalitetne EF knjige (i sad zaista ne zelim da ulazim u raspravu toga da li je Eragon kvalitetan ili su ti Jahaci samo Dzedaji iz Perna, i sl.) imaju, u okvirima zanra, uverljive razloge za nacin na koji je do toga doslo.
Toliko od mene za sada!