Zemlja sumraka I deo:
-poceci mraka-
Glava I:
-Zalazak-
Sunce je polako zalazilo za zeleno brdo iznad Plave kule glavnog grada te mirne srecne zemlje, cija se sudbina posle te noci zauvek promenila, a njeno dotadašnje ime je zauvek zaboravljeno.
Taj dan car Malagej nikada nece zaboraviti...
Trube su se orile. U grad je dolazila ogromna povorka. Kralj Melej, veliki prijatelj Plave kule, carske kuce cara Malageja, i saveznik njegovog carstva dolazio je u svecanu posetu na osmi rodjendan mladog momka po imenu Malik. Malik je bio drag mali decak, nimalo gord ili razmažen kako su svi ocekivali da ce biti sin jedinac i naslednik trona svoga oca, cara Malageja. Svecana straža na celu sa vrhovnim carobnjakom Jaramanom, zapovednikom kraljeve garde Deonijem i ambasadorom Teodorom, docekala je ovu povorku dobrog kralja Meleja i njegove žene, Safire Mudre. Ona je medju svim narodima uživala veliko strahopoštovanje jer je predskazala dolazak velike kuge, što je sprecilo ogomne žrtve i dugogodišnju žalost i štetu, jer su najveci carobnjaci bili brzo obavešteni i bili sposobni da ovo veliko zlo iskorene pre nego što je dospelo do granice Obodnih planina koje su omedjavale svet ljudi od kad on postoji. A sada je takvo herojsko društvo koje je spašavalo svet i podvigavalo se opasnostima, dolazilo na proslavu osmog rodjendana jednog najobicnijeg decaka.Zašto? Pitao se i mladi Malik znajuci price i legende vezane za povorku koja je na konjima sa žutim zvezdama na glavi, oklopljenim i mocnim jahala ponosito sa zvezdanim zastavama i zlatnim trubama. Opasaci su im se presijavali na zalazecem suncu, ogromne oštrice plamenih maceva za koje se prica da su iskovani u plamenu zvezda bile su ubacene u njih. Cela je povorka bila u vatrenim bojama, jer oni su bili od Vatrene zemlje, zemlje koja slavi i voli vatru i plamen koji im oduvek daje snagu i hrabrost za herojska dela. Oni su se zvali Vatrena Garda, povorka kralja Meleja, ponosita i snažna, netaustavljiva i besmrtna. Mailk je bio zbunjen. Zašto takvo drustvo želi da bude na njegovoj proslavi? Zašto oni uopšte vide cast u prisustvu jednog "balavca" kako je u svojoj glavi on sebe nazivao. To je upitao svog oca. Car Malagej mu je odgovorio: "Neke stvari ti o sebi ne znaš sinko, a ne znamo ih još ni mi. Oduvek sam znao da si poseban, od trenutka kada si prvi put udahnuo, a sada...Sada cemo saznati momce jesi li ono cime te je Safira opisala." Maliku se stomak okrenuo naopacke. Safira mudra je imala neko predskazanje vezano za njega. Ovo je za njegov pojam stvarno bilo previše. Kada je poceo ushiceno zapitkivati oca da mu kaže nešto više, Malagej mu rece: "Hajde sada, mladi momce...Zrelost se ogleda u strpljivosti. Vreme je da uživaš u svojoj zabavi i ne razmišljaš o kojekakvim mitovima. Oni su za kasnije, pored vatre kada nastupi noc,koja podseca na stare dogadjaje. Tada je vreme da se o mitovima prica Malice. Sada se pije!" U tom se Malagej nasmeja, zagrli sa svojim pobratimom, Kraljem Melejem i poce da ispija kriglu Nekala, alkoholnog pica dovezenog sa juga koje je vrlo oštro i oporo.
Osma godina u Malikovoj zemlji podrazumevala je prvi oblik zrelosti. Tada mladi decaci prvi put oprobaju mac i prave svoje prve korake muškog viteškog života. To je za Malika bila velika cast. On je bio vrlo ponosan na svog oca i divio mu se.Malagej je bio castan, hrabar i mudar covek. Malik je imao ogromno strahopoštovanje prema njemu. Prizor tog coveka: metalni oklop sa plavim grbom na grudima, kristalom srebrne boje na njegovom šlemu cije su plave šare sijale na svetlosti zvezda, njegov elipsasti štit sa istim tim šarama i Malagejevo smrtonosno oružje, zvezdani, plavi kristal oblika elipse nasadjen na debelu metalnu šipku cinio je ubistveni malj. Taj prizor Maliku je izazivao jezu i pored ljubavi prema svom ocu on je osecao i veliko poštovanje, divljenje i uzor. Želeo je više od svega da on jednog dana bude dostojan takvog imena i takvog prizora. Susret plave i crvene povorke bio je neopisiv. Kao da su se clanovi ovoga slavnog društva takmicili ciji je oklop i odeca i ogrtac i oružje lepše. Malik je bio zadivljen. Malj njegovog oca visio je na njegovim ledjima, a o pasu mu je sa strane, blizu leve noge, bio okacen štit. Malagej nije nosio krunu. Njegova kruna bila je ona zvezda usadjena u njegov šlem, malo iznad ociju. Car nikada nije hteo nositi krunu. Jer kruna je u ratu bila polomljena, skunuta sa glave njegovog oca, koji je umro mucenickom smrcu u zatoceništvu,te je car odlucio da iz žalosti i poštovanja prema ocu nikada ponovo ne stavi krunu na svoje plemenito celo.
Zabava je bila vrlo lepa, puna plemickog društva, ponositog i mudrog, a ipak veselog i srdacnog. Medjutim, koliko god ti plemicki ljudi bili ugodni za lepe price i dobru gozbu, Malik je samo cekao kraj zabave kako bi saznao nešto više o tome šta ga ceka u buducnosti, koje je prorocanstvo vezano za njegov buduci život. Taj je trenutak dopuzio vrlo sporo, i kada se pir završio a narod uz srdacne pozdrave i lepe želje razišao, deset vitezova, prvaka nad prvacima u svetu ljudi, sedelo je rame uz rame i pomno gledalo u malog Malika, cutecki, sa opreznošcu i ozbiljnošcu dok su cekali da u prostoriju dodje iz svojih gostinskih soba Mudra Safira. Ubrzo ona se pojavila. Nije više izgledala spokojno. Licila je na senku. Kao izbledela slika sa nekog starog zida što beznacajno visi i govori o zaboravljenim dogadjajima. Medjutim, ova bleda prikaza nece govoriti o prošlosti. Sela je pored svog muža i pogledala Malika. Strogo mu je rekla: "Decace, danas si napunio osmu godinu. Vreme je da ti kažem šta te ceka, onako kao što su moje pramajke govorile tvojim praocevima njihovu sudbinu. Pridji ovde." Malik je prišao. Ona mu je dotakla ruke, onda popila gutljaj nekog pica iz svoje citure, dotakla ga opet, a onda su joj oci promenile boju u bledoplavu. Oslepela je. Malik se uplaši. Kralj Melej mu rece: "Ne boj se. Ona rado daje svoje oci za tvoju dobrobit, jer to je i svrha njenog života. Njena svrha je da tebi pomogne da budes vladar kakav je tvoj otac, kao što je njena majka pomogla tvom ocu. Ali za to ona odbacuje fizicke oci, i dobija carobne. Ona je jedina koja je napravila predskazanje a da joj je vid zadržan. Medjutim njeno predskazanje o kugi nije ništa u poredjenju sa onim što tebe ceka. Zato joj njen vid do sada nije oduzet." Malik ga je slušao, na svoje zaprepašcenje potpuno smireno, sve do trenutka kada je Safira ustala i pocela pricati. Njene su reci bile sledece: "Ovo ce dete bez svoje želje obeležiti veliku propast ove zemlje. Njegov ce dan rodjenja biti dan kada ce ova zemlja dva puta umirati i dva puta se radjati. Ovo je dete obeležje srece i nesrece...i svoje i tudje." Svi su bili zaprepašceni. Safira je sedela cutecki. Nije više ništa govorila. Svi su bili svesni da se sprema nešto strašno. Nisu bili svesni da Safira nije govorila o dalekoj buducnosti. Zemlja se zatresla. Malik se više nicega o toj veceri nije secao. Sunce je zašlo. Sunce je zauvek zašlo.