Ne bih se složila, meni je Silmarilion bio muka živa na prvo čitanje i tek mi se razjasnio kad sam pročitala Hobita i GP.

Ne vidim zašto bi nekom smetalo u čitanju GP što nije pročitao Decu Hurinovu? (Koja su btw, u Kristoferovoj razvodnjenoj verziji daleko od lepote "šturijih" Tolkinovih zabeležaka u Silmu, pa čak i u Nedovršenim pričama, iako je i tu Kristofer imao prste).
A naravno još je lepše kad se posle čitanja Hobita, GP-a i Silmariliona vratiš na GP i u svetlu Silmariliona bolje razumeš sve aluzije i istoriju iza svega toga.

Ali da to toliko smeta uživanju u knjizi ipak je preterivanje.
What if you slept? And what if, in your sleep, you dreamed? And what if, in your dream, you went to heaven and there plucked a strange and beautiful flower? And what if, when you awoke, you had the flower in your hand? Ah, what then?