E bas ti potonji su veci muzicari u mom uhu, osecam veci range kod njih. Recimo... streber vs. onaj koji shvata stivo. Da pokusam da se izvucem iz pomalo glupog poredjenja.
Ostavimo po strani ova dva muzicara za trenutak.
Volim kad cujem i vidim nekog ko ne uplice puno ego u muziku bez obzira na svoj evidentan talenat i vestinu. A cesto cujem takve.Recimo, kad znamo da je neko super ovladao nekom tehnikom sviranja i to prezentuje bez greske naravno, ali cesto se upinje da pokaze upravo to, kako je do jaja, kroz brze pentatonske skale, arpedja i sl. u toj meri da to pocne upadati u oko (uho), mnogo mi je usiljeno. A onda bas mi i nije neposredno, a volim kad jeste. Tipa ok, znamo, super je to, ali daj obraduj me jos necim, oboji mi taj dozivljaj, odvedi me negde.
Pusti reku da tece onako kako voli, ne gradi branu da bi bila veca.
Naravno bio bih such a donkey kad ovu ovde situaciju ne bi podveo pod de gustibus non disputandum est.
