Jeste da KKP zaista nikog ovde osim mene ne interesuje dok se gicamo u domaćem blatu, al' red je da se još jedna titula dostojno obeleži.

"Lep dan danas, a?", Slaviša Jokanović.
Titula u pašteta ligi je trebala biti rutinska stvar, međutim, nije bilo tako. Pre svega smo zaslužni mi, koji smo se otprilike srozali na najniže grane po pitanju igara ekipe, psihičke labilnosti igrača i nekakvog čudnog nedostatka karaktera koji nam nije nedostajao svih ovih godina. Teško je objasniti sve to, ali to se videlo cele ove godine, a sasuto nam je u lice posle fijaska u Tel Avivu. Nije bio blam izgubiti od bogate Cedevite, sa puno dobrih igrača, ali oni su tada isto jako loše igrali (na kraju su sad i izgubili titulu u Hrvatskoj), a mi smo bili totalno bezmudi, predali smo se bez borbe. Tu su se i nadovezale neke krš utakmice u domaćoj ligi, a kad smo ostali bez Katića pred finale, postalo je jasno da ulazimo u finale najranjiviji dosad, a igramo protiv ekipe od koje jesmo duplo kvalitetniji po rosteru, koja definitivno ne zna da igra košarku, ali koja je dobro utrenirana, puno trči, bije i imaju daleko iskusnijeg i trofejnijeg trenera nego mi, trenera koji je pripremao teren kod sudija cele godine i obezbedio sebi i svojoj ekipi specijalan tretman.
Da ne smaram sa pričom o svim utakmicama, jednostavno se videlo da se mi tu pitamo kao kvalitetniji sastav. Kad dobro igramo, pobeđujemo, a oni mogu da pobede u poluregularnim uslovima (topovski udari na našu klupu, gađanje, 50 stepeni u hali i klizav parket), i kad mi odigramo na svom dnu. Tako su i eliminisali Radnički u polufinalu, kada su topovskim udarom poslali jednog njihovog igrača u svlačionicu, a onda su navijači Radničkog greškom pogodili svog najboljeg igrača drvenim barjakom, i on je odbio da igra dalje.
Jučerašnja utakmica je pokazala da su ovi momci ipak herojčine, ne znam gde su se krili cele godine, a sa druge strane fuzionisani ciganski projekat je pokazao svoje pravo lice i naneo tešku sramotu i sebi, i svojim poštenim navijačima, a i našoj košarci generalno. Posle onog što smo videli u Kragujevcu i u prvoj utakmici Dive u Pioniru, bilo je jasno šta se sprema. Čović je odbio da se utakmica u petak pomeri za ponedeljak da bi mogao da nam na silu otme pobedu u svojoj garaži, u uslovima koji su bili sve samo ne regularni, gde je vladala atmosfera linča i gde nisu postojali elementarni uslovi da se igra košarka, i gde su se igrači mogli povrediti. Da je ovo neka država u kojoj Čović nije neki guzonja, za ovo svesno organizovanje linča i ugrožavanje bezbednosti bi morao da odgovara, možda ne samo da se suoči sa kaznom zabrane u košarci, već možda i pred regularnim sudom. Ali pošto ta smradina nije odgovarala za mnogo teže stvari, neće ni za ovo.
Treba pomenuti i ciganske navijače i igrače. Za mene je oduvek stoka bila stoka, bilo čija. Debila ima svuda. Međutim, moraću da revidiram taj stav pošto nisam siguran da bi Grobari uspeli da skupe na jedno mesto 2,000 onakvih majmuna. To je prosto sociološki fenomen: naš stručni štab je imao komplet popljuvane sakoe, majmuni su tresli koš pri izvođenju slobodnih bacanja, Milosavljevića su pogodili loptom u glavu, Pešić je dobio flašu vode u glavu koja je bila namenjena sudiji (možda bi tad utakmica bila prekinuta)... što se igrača tiče, većini njih svaka čast, ali stvarno ima nekoliko pacijenata. Tu pre svih mislim na Bojana Popovića, teškog prgavca koji je otprilike svaki faul simulirao a bio je zaštićen više od Navara, i na Omara Tomasa, koji se isticao zabadanjem laktova i štipkanjem po dupetu naših dok izvode slobodna bacanja. Gluposti su pravili i neki poput Milutinovića, al' njemu sve opraštam posle onoga što je doživeo od Čakarevića u trećoj utakmici, što je bilo i otprilike jedino nesportsko od nas ako ne računamo da smo se i mi prilagodili trendu simuliranja. O Pešiću ne vredi trošiti reči, ako planira da nastavi ovako da se ponaša, da visi na terenu celu utakmicu, namerno smeta igračima, visi na sudijinom uvetu ko minđuša, koristi svoj autoritet kod njih na takav način, da proziva protivničke košarkaše po medijima, upire prstom u protivničkog trenera jer on priča sa sudijama... onda, želim mu srećan put.
No, bilo kako bilo, naši su jednoj u takvoj atmosferi skoro pa rutinski odradili utakmicu, iako su povremeno padali, videlo se da će se vratiti. Potpuno mirno, šutirajući bacanja 25/28.

Idemo redom:
Vlada Jovanović: čovek koji bi, da čita forume, odavno napustio košarku i počeo da se bavi pčelarstvom, kad bi video kakve mu sve uvrede šalju navijači ili "navijači" Partizana. Međutim, Vlada je kraljina, tu nema spora. Veliki Grobar i gospodin čovek. Njegovi trenerski kvaliteti koji su sporni su vođenje utakmice i snalaženje u istoj, autoritet koji još nije izgradio, nije uradio dobru stvar sa gomilom mladih koje smo doveli, dok sa druge strane rad i upornost se vide i isplatiće se. Uradio je lošu stvar po pitanju ekipe ove sezone koja je izgledala jako loše većim njenim delom, šabloniziran je i ne pušta klince osim kad je sve rešeno. Međutim, zabeležio je nekoliko velikih pobeda ove sezone, a na vođenju ove finalne serije mu se ne može ništa zameriti. Nasankati Pešića 8/1 nije lako, ni kad imaš jači roster, posebno kad se ne služiš prljavštinama kao on. Jednostavno su se videle neke minijature, pogađao je izmene koje su rešavale, postavljao je napad i odbranu kako je trebalo, i sl. Ja bih jako voleo da čovek postane bolji trener, ali mi moramo imati jačeg trenera jer ne možemo računati uvek na dobre igrače i pare. Možda eksplodira sledeće sezone, ipak je naskupio gomilu iskustva u ove dve godine, a ovo od juče ga može samo očeličiti. Osećanja u vezi njega su mi pomešana, ne znam šta da mislim.
No, šuškanja ne miruju, a ona kažu i da se Dule vraća...
Dušan Kecman: Ne vredi trošiti reči, Bog i Otac. Nije ga bilo ceo plejof, što je sasvim jasno s obzirom u kojim je godinama i koliko je bio eksploatisan ove sezone, osim kad je strpao dve najvažnije trojke. Edin sa Arene: "... i ko zna koji put ovo gledamo..." Ako može, još jedna sezona za njega u stilu Šarpa.
Miroslav Raduljica: Kumara broj jedan. I on je pokazao srce, mogao bi da bude pravi igrač, ali jasno je da dečko ima problem prvo sa svojom ludom glavom. Kao i njegov zemljak Miličić, ako ne postane ništa, to je zbog toga. Al bole ga patka, "sve za blud".

Sjajna rola u zadnjem minutu finala sa ofanzivnim skokom, dva slobodna bacanja i pametnim blokom za Mačvana koji je rešio finale.
Vladimir Lučić: mudonja do kolena, car, kralj, i moj dobar drugar, da citiram Tumbasa. Najkonstantniji igrač cele sezone, iako menja zajebane pozicije, ali ipak nije ispunio moja očekivanja pred početak sezone da bude kao Veseli. Po meni, ostao je jedan stepenik iza.
Dragan Milosavljević: čovek kojeg ja najviše volim.

Izgledao je mnogo bolje kad mu je smanjena minutaža. Nije mogao da sakrije da se najviše pali na Divu. Držao je naš ofanzivni skok, borio se kad su svi pali. Nažalost, ima još jednu godinu ugovora i njega ćemo izgleda prodati.
Bogdan Bogdanović: nažalost, nije dobio previše prilika, a ono što je pokazao, podseća na Kecmana.
Raško Katić: mesar, drvoseča i ljudina. Sa njime u ekipi bi ovo bilo mnogo lakše.
Nemanja Bešović: doživeo vatreno krštenje juče, krvario po parketu. Ako sad ne postane igrač, nikad neće.

Svaka mu čast za malu ali bitnu rolu u prethodne dve utakmice.
Petar Božić: još jedna ljudina, moralna gromada ("šta se uvijaš pičko jedna?", Bojanu Popoviću

), dok su nam zviždali pred predstavljanje, išao je od igrača do igrača i grlio svakog ponaosob. Bez takvih ljudi, Partizan ne bi bio to što jeste. Nažalost, morao bi i definitivno u penziju. Ja bih uvek našao mesta za njega u timu kad zatreba, ali moraju doći novi klinci.
Marko Čakarević: morao bi ostati kod nas i da napreduje u ofanzivi. Defanzivno maestralan, spustio je roletnu Tomasu nekoliko puta. U napadu, blagi užas. I dobar dečko zaista, iako je umalo poslao Milutinovića u bolnicu.
Dominik Džejms: možda i košarkaški najslabiji stranac koji je igrao kod nas, ali momak ima ogromno srce, igrao je povređen i pod blokadom, za razliku od pičketine Ejsi Loa. Voleo bih da ostane, ali ipak bi nam trebao bolji plej za EL. Iako nije briljirao u plejofu, njegove ukradene lopte su bile neke od presudnih stvari.
Mačvan Nikad Čarls Barkli Milane: Kumara broj dva. Izgledao je mnogo bolje pored dominantnog centra, da je Pekmen ostao, potpisujem da bi bio MVP jednog meseca EL kako je krenuo. Ovako, zapao je u malodušnost i letargiju, igrao od sjaja do očaja, a kažu i da je to možda jer vuče povredu neko vreme. U svakom slučaju, bio je pravi na kraju i popišao se simbolično ciganima u usta.
Đekić Branislav: Uspeo je doći do klupe.
Danilo Anđušić i Davis Bertans: Momci su uz Miljenovića i Bogdana naša budućnost, uz pravi rad garant surove dominacije na spoljnoj liniji u narednim godinama. Imaju savršen šut, a Bertans i fizikalije. Kao Veseli sa savršenim šutem. Naravno, imaju i srca i muda, već su dokazali.
Za sledeću sezonu, po mom mišljenju, krucijalno je pitanje trenera. Ja ne znam ništa o tome, ne mogu da sudim. Ono što znam je da bi trebali da se vratimo praksi crnaca, posebno na četiri i pet. Jebeš ga, ne možemo mi bez fizikalija, na kojima smo izgubili sa Kumarama. Imamo klince, treba raditi sa njima, izbrusiti ih. To je to. Ako to ispadne dobro, dominacija ne izgleda da će prestati.
I za kraj...
"Mora li taj Partizan da bude prvak u svemu?", Igor Butulija.
Mora.
