E vidiš ja verujem scenaaristima u tom smislu. Odnosno, mislim da nije nužno da useru Dejmona kao lika suvišnim objašnjenjima, čini mi se da su se ranije pokazali sposobnima da izađu na kraj s takvim stvarima - ako mu daju backstory ne znači nužno da će da ga obezube. A i ono što smo videle u poslednjoj epizodi (koja zapravo i nije toliko loša kao epizoda za postavljanje stola, kad bolje razmislim) je prilično elegantno izvedeno, i čini mi se da nije ostavljen prostor za to obezubljivanje, u smislu da je Dejmon bio whiny bitch kad je postao vampir, a onda se pojavila ona ženska i napravila od njega ne-whiny bitch. Ne mislim da će iko da pokuša da ga predstavi kao nekakvu izmučenu dušu koja se krije iza svoje zlosti, malo je kasno za to. I to je još jedna od stvari koje (naravno, ako se izvedu kako treba, i dalje ostavljam prostor za kolosalnoo useravanje motke) mogu da se upišu u kolonu slavnih dela scenarista TVD.
Da ilustrujem: oni su od Dejmona napravili anti-Spajka. Spajk je za života bio pičkica, koja kad umre i postane vampir potpuno podivlja i postane beskrajno zabavan, i bude divalj i zabavan dok ga ne obezube. Dejmon, s druge strane balansira između ova dva. On postaje divalj ali ne zabavan kad postane vampir, a zabavan postaje tek kad nauči da kontroliše tu svoju divljinu. Za razliku od Stefana, koji je jednostavno destruktivan, Dejmon je autodestruktivan kad ima problem. I zapravo, on negde svima jasno stavlja do znanja da je softy unutra ali da to ne znači da će da trpi da ga neko zajebava niti da je imun na homicidalne napade besa. I to, za razliku od Stefana, on je sposoban da balansira između ta dva i da se kontroliše, dok je Stefan retardiran i sposoban samo za jedno ili drugo.