Sa drugog foruma:

by Lars Svendsen. Jos jedna sjajna knjiga. Jedino sto ja imam problem sa ovakvim knjigama je sto mi uvek ostane osecaj da mi nesto fali (jos ovakvih knjiga! I jos razmisljanja na ovakve teme!) Malo mi smeta, mada to moze biti jer sam je prebrzo citao, sto kao da se malo ponavlja/pise vise nego sto ima da kaze. Ali to nije neka mana (perspektive radi, dao sam joj 5/5 na Goodreadsu, and I don't do that lightly). Koliko god manjkava bila, ne nailazim na knjige koje se bave necim sto osecam kao nesto kljucno i koje me navode na razmisljanje o svom zivotu. I motivisu na neki nacin. Nekim ljudima se mozda ne dopadne kad u jednom delu postane dosta apstrakntno/kontinentalno, ali mislim da nije bez svoje osnove. S druge strane, prilicno je kul i konkretan deo kada analizira Americkog psiha i film/knjigu Crash kao iskaze nedostatka smisla u zivotu.