od Ivanssj4 u Uto Jun 16, 2009 7:39 am
Au, ja imam jedan san od poodavno koji je ostavio utisak na mene. Prvi koliko-toliko povezan san u istoriji snova.
Debitovao sam za kecera u WWE-ju i pobedio. Umoran i gladan, sa motkom u ruci i osmehom na licu, prolazio sam kroz Krivu Carsiju (glavna ulica u Svilajncu) na putu kuci. Tada me je pratila neka baba sa jos duzim stapom i nesto usput buncala. U pocetku nisam obratio paznju na to. Isao sam ka pasazu (uski kompleks radnji koji izgleda kao tunel u Svilajncu), samo sto je na njegovom mestu bio trzni centar “Evropa” (koji je prekoputa pasaza, takodje u Svilajncu) i imao je obicna staklena vrata na klizanje (trzni centar “Evropa” ima automatska klizajuca vrata koja vec duze vreme ne rade). Baba me je i dalje pratila, sto mi je vec malo poprismetalo. Na izlazu iz “Evrope”, s desne strane vrata video sam moju drugaricu Aleksandru Colic. Pozdravili smo se poljupcem, s tim sto sam ja zurio da izadjem, da umaknem babi. Na izlazu iz “Evrope” sam imao sta da vidim – raskrsnica, tri obicna, prasnjava puta, a oko njih drvece, kao na selu. Inace, u stvarnosti, na izlazu sa druge strane “Evrope” imaju tri puta – jedan ka gimnaziji, drugi ka Trgu Mare Resavkinje i treci ka kasarni. Morao sam jedan da izaberem, kako bih otisao kuci. Potrcao sam ka jednom, ali je bio pogresan Pa sam se vratio natrag. Baba je tamo stojala. Rekao sam joj da se pomeri da prodjem. Ona mi je rekla da ne smem da idem ka tim putevima, jer je to privatan posed i zabranjeno je ici tamo, pa mora da zatvori kapiju. Kako je odlazila natrag u “Evropu”, ja sam je ovlas pratio dva koraka, pa kad se udaljila, jurnuo sam ka kapiji, preskocio je i usao u neku livadu. Trcao sam ka jednom drvetu i ubrao jednu breskvu, a pritom uzviknuo “Konacno!” Poceo sam da je jedem i zasitio se malo. Pri zavrsetku breskve, primetio sam kako 5-6 ljudi ide ka kapiji. Brzo sam je priklonio i legao uzduz nje da se sakrijem. Neko mi je onda javio preko slusalice da ce da dovedu nekog svedoka da kaze da li ima nekog u livadi, i da mu/joj kazem da me ne oda. Kad me svedok pogleda odozgo u lice, shvatio sam da je to neka devojka koju ne podnosim, i koja mene ne podnosi. Lice i glas je imala kao ona Mandy iz crtaca Totally Spies. Mahao sam joj rukama i pokazivao gestovima da me ne oda, ali ona se smejala, izdeklamovala neke uvrede i pokazala ovima gde sam. Par pajkana me je uhvatilo i rekli su da krenem s njima u stanicu.
Stanica je bila duguljasta, plava-teget plava-crna, sa belim kompjuterima duz cele nje. A pajkani su radili u opstem rasulu – jedan je spavao, neka pajkanka je turpijala nokte, dvojica pajkana su se LJUBILI... Sto je najcudnije, komandir im je bila zena koja drzi prodavnicu u mojoj ulici – Vesna. Ona mi rece: –Plati ono sto si ukrao! Ja rekoh:-Molim?
A ona : - Gledaj, imam pistolj, imam znacku, znaci da sam ja policajac. A sad placaj.
Ja rekoh: -Daj da vidim pistolj. Ona mi ga je dala, a ja sam zagledao taj pistolj neko vreme, pa sam joj ga vratio. Onda sam uzeo prazan spric sa stola i zagledao ga, pa onda udarao po igli medicinski. Vesna mi rece da ga ostavim i da platim. Ja rekoh da nemam mnogo novca, i izvadim par novcica iz dzepa. Jedan od novcica je vredeo 20 silinga. Ja brzo to stavim u dzep i smugnem iz stanice. Tada na vrata nalete jedna devojka, koja se zvala Mirela, i rece: - Hajde ovamo, sakricu te! Ocigledno sam je znao, jer sam odmah krenuo, a ona je ugasila svetlo u stanici. Onda su me Mirela i jos jedan tip sakrili u jednoj maloj sobici u nekom hotelu, dok je napolju svrljala policija u potrazi za mnom. Mirela rece: - Slusajte, vas dvojica se sakrijte u kadi, a ja cu da se svucem, da kad upadnu ispadne da se ja tusiram, pa da vrisnem i da me oni ostave na miru. Ali, pajkani nisu usli u sobu, i Mirela je resila da me prebaci negde drugde. Bilo je definitivno ozvaniceno – postao sam trazeni begunac.
Posle sam bio prebacen u neki veci hotel, u jednu cetvorokrevetnu sobu, iako su dva kreveta od cetiri bila bracna. Sa mnom su bile jos 5 devojaka – Mirela, moja mlada tetka (koja mi je u snu bila sestra) i jos tri nepoznate devojke meni, ali njima poznate. One su sve 5 sedele na podu ukrug i ne secam se tacno sta su radile – ili tracarile ili igrale karte. Ja sam otisao u spavaci deo sobe, najveci ujedno, da bih sakrio one novcice i nekih 5-6 baterija, koje su mi isto zadavale frku. Tad sam pregledao sobu kompletno. Bila je solidno uredjena, kreveti su imali oker-narandzaste pletene pokrivace. Prozori su bili ogromni, i kroz njih se videla prelepa scena – gradska svetla, bazeni, nocni zivot i obala mora sa leve strane. Onakav pogled za kakav bi se velike sume novca placale za prenociste u toj sobi. Televizor je bio neki starinski, ali sa flat ekranom. Resio sam da malo pogledam sta daju. Prvo sto sam video je neka reklama. Na njoj su govorili o meni: - Trazeni begunac, duguje odredjenu sumu novca vladi, i 1408 evra za (neki, ne secam se koji) Yu-Gi-Oh! deck (spil, inace 1408 je asocijacija na istoimeni horor film, a 1+4+0+8=13). Okrenuo sam kanal, i bile su vesti, Neka reporterka je naglas vikala kako su uhvatili trazenog begunca, a narod je vristao od zadovoljstva. Video sam kako dvojica pajkana drze MENE, i bio svestan toga. Jedan kecer je hteo da mi se osveti, i kako su pajkani drzali mog nalicnika, on ga je udario dvaput, pa ga je ovaj (drugi ja) udario jednom, a kecer se nasmejao, udario ga jos jednom i rasirio ruke. Onda se okrenuo, a druga polovuna njegovog tela, gde treba da budu ledja, zadnjica, pete i potiljak, je bio drugi kecer, sa licem isaranim kao oni iz grupe “Kiss”. On je otvorio svoj crven kaput otprilike kao kad bi neko otvorio kupastu komodu, i unutra su bili lonci, serpe, tiganji, itd.... Iza njega je izasao jos veci kecer sa crvenom kosom i isto sa sarama na licu, zeljan da mi se osveti. Dok sam gledao to na TV-u, bio sam svestan koliko su ti pajkani korumpirani i glupi, i umesto da me nadju, oni nadjose nekog da me glumi, i kao uhapsili me. Kako sam ugasio TV, Mirela je usla na vrata, naslonila se na njih zavodnicki, i drzala jednu “Duracell” bateriju. I rekla: -Daj mi alkalnu, ova je prazna. Izvadio sam neku zelenu bateriju, i ne secam se da li sam pricao sa devojkama kada sam usao kod njih u sobu ili ne, i tu sam se probudio.
Ovaj san mi je cudan i povezan iz par razloga:
1. Prvi put da se licnost u snu zove, ponasa i govori isto kao i u stvarnosti (Aleksandra Colic);
2. Prvi put da mi je pocetak sna vezan s krajem (pobedjujem kao kecer debitant, a posle mi se svete keceri, odnosno mom nalicniku);
3. Prvi put da mi san ima ustaljeni tok nekih radnji (korumpiranost pajkana, moj zlocin i moj progon,stvari koje krijem, gladan sam, pa se breskvom zasitim);
4. imam ustaljene likove u snu (Mirela).
Ako neko ima komentar, nek' nalepi, a ako ne, samo postujte koliko sam bolestan u mozak. ^-^