od Janic u Čet Avg 19, 2010 5:56 pm
session od pre godinu dana. Nova druzina, njih troje, hoce djeca da se uce dnd-u, pa da ih povedem, rekoh...
Nakon pravljenja likova i mog objasnjavanja sistema (2 sata mukotrpnog posla), objasnim ja da se nalaze u nekakvom selu, upoznavanje protekne standarno za takve situacije (tipa: zdravo, ja sam mocni ratnik. Ti mi se cinis vredim postovanja. Da li bi se pridruzio nasoj misiji?), ali dobro, nije ni bitno, mozda i nauce jednog dana... I podju tako na svoj prvi zadatak, koji su dobili od sefa sela, da istraze sudbinu prethodne druzine koja je misteriozno nestala pre nekog vremena u pecinama u okolini grada. Dobiju i hint da se aktivnost goblina povecala u poslednjih par meseci. Nakon par dana puta, nalete na pecinu pored puta 3x2m, potpuno preprecenu kamenjem. Pitam ja sta cete raditi, kazu oni priblizavamo se i otkopavamo.
Ja: 'kako se priblizite na metar,cujete visoke, prigusene glasove'
Igrac1: 'nastavljamo dalje, sklanjam kamenje sa vrha gomile'
Ja: 'glasovi su utihnuli, kako uklanjas stene, cujes zvuke natezanja,procenjujes na barem 5 samostrela'
Igrac1: 'proturam glavu'
Ja: 'ispred tebe se pojavljuje goblin sa napetim samostrelom i popijes strelu u oko. 25dmg. Iza se nazire jos bica'
Igrac1: 'besno zamahujem macem i povlacim se'.
Sad, treba reci da sam ja hteo prekinuti citavo ludilo, predlogom da se rascisti jos kamenja, pa da mogu da protrce kroz bagru, ali su me preduhitrili izlivom genijalnosti:
Igrac2: 'i ja proturam glavu i vicem na njih!'
Ja: 'vidis dva goblina sa napetim samostrelima, to ti je...34dmg. Prilike proguta mrak pecine.'
Dragon Rides no more!
RIP Robert!