S' obzirom da mi je moj ortak Dragorn pokazao ovaj sajt, a mene licno i ne interesuju mnogo macevi i uopste ove teme necu otvarati nalog ovde (a naj verovatnije necete videti ni moj post vise ovde).
Sve u svemu, posto imam iskustva sa metalima, skolu koja je usko vezana za metale, a i moj cale se godinama bavi time, sigurno vas zanimaju materijali i nacin izrade maceva.
Materijal mora da bude dovoljno "zilav" ali ne i mek. Mnogi su pominjali Steinless Steel ili medju majstorima popularno nazivan prochorm. Ova legura se sastoji od oko 90% celika i 10% hroma. Hrom kao element obavija svaki molekul celika i na taj nacin se dobija legura koja nije podlozna oksidaciji, velike tvrdoce, ali isto tako i previse krut materijal. pri udarcu o neki cvrsti predmet (bio to metal ili kamen) on "puca" tako da (shto je neko ranije rekao) dobijate brzo dva maca. Takodje prochrom je nemoguce termicki obraditi jer gubi sve svoje osobine. Glatke strane (koje u pocetku deluju jako sjajno, brzo se izgrebu i dobiju (jedva primetan) beli sloj (jer i hrom oksidira do nekle) tako da morate ponovo da polirate. Sve u svemu, uzmite svoj kuhinjski noz pa pogledajte malo bolje. Opet uzmite svoj kuhinjski noz, stavite ga na neku vrstu nakovanja (sina od voza) i udarite ga cekicem sa strane...
Neko je pomenuo gibnjeve (opruge) kamiona. Odlicna stvar za mac, s'tim sto gubi svoje karakteristike pri termickoj obradi. Postaje krt, i neuoptrebljiv.
Postoji gomila legura (takozvani poboljsani celici ili OCR celici) koje se mogu upotrebiti u ovu svrhu ali ih je jako tesko naci u vecim kolicinama.
Najbolja stvar koju mozete iskoristiti za mac je cisto gvozdje koje se kasnije (opisacu i nacin) poboljsava i dobija celik koji je dovoljno tvrd (da se ne bi ostecivao i dobijao udubljenja pri udarcima) a istovremeno i zilav kako ne bi pucao pri udarcima.
Naime, kovanje se vrsi u kovackoj peci (kasnije cu vam napraviti slike uproscenih kovackih peci. Potreban vam je aparat za varenje, par debljih komada lima, jedna deblja metalna cev i obichan kucni usisivac koji ima mogucnost postavljanja creva na deo za izduvavanje. Sloboda Cacak je zakon).
Vatra koja se dobija u kovackoj peci, dobija se uz pomoc obicnog kamenog uglja, koji pri svomsagorevanju oslobadja ugljen monoksid i pri velikim temperaturama (temperatura usijanja gvozdja) se sjedinjuje sa gvozdjem i na taj nacin dobijate celik. Temperatura se postize tako sto se u ugalj ubrizgava kiseonik pod velikom brzinom (nekada mehovi a sada usisivaci Sloboda Cacak

).
Uglavnom, komad gvozdja (ma kog oblika on bio) treba zagrejati na veliku temperaturu, a zatim izvuci kovackim klestima, postaviti na nakovanj i oblikovati kovackim cekicem. Udarci moraju biti brzi, precizni i sto je neko pomenuo ranije, jako je lako povrediti ledja na ovaj nacin. Kada se gvozdje ohladi dosta ispod tacke usijanja, potrebno ga je potopiti u hladnu vodu, kako bi se postigla krutost materijala (naglo hladjenje molekula). Ovaj postupak se naziva kaljenje i potrebno je veliko iskustvo u tome. Bitno je znati na kojoj je temperaturi gvozdje (a to se gleda prema boji zazarenog gvozdja), do koje temperature sme da stigne i slicno. Ovaj postupak u praksi najbolje znaju stari kovaci (obicno cigani)
Postupak se ponavlja dok vas mac (t.j. njegovo secivo) ne dobije svoj konacni oblik.
Nakrsnicu je najlakse izliti (takodje od gvozdja) mada za postupak livenja gvozdja potrebne su vam tzv visoke peci. lije se u kokili t.j. najcesce u pescanom kalupu. Ovo mozete naci u fabrikama za proizvodju radnih masina i industrijama predvidjenim za livenje. Uglavnom, gurnite nekom ko radi u livnici flasu rakije i on ce vam to izliti. Morate mu dati i model napravljen od gipsa ili drveta. Kasnije, nakrsnicu je takodje potrebno iskaliti i doterati njen oblik kovanjem.
Nisam siguran od kog materijala bi trebalo da bude drska ali ako je od metala, i obavijena kozom onda je takodje najlakse izliti i za nju nije toliko bitno kaljenje i kovanje.
ukoliko se ne varam, jabucica bi trebalo da bude protuteg za ostvarivanje balansa. U svakom slucaju najbolje bi je bilo iskovati od vec odvojenog komada gvozdja. Najlepsi se efekat dobija ako ima na sebi ostavljene udarce od cekica (mozete videti na pojedinim starim kovanim ogradama).
Kasnije, mac koji ste dobili kovanjem (a dobija se jako glatka povrsina) potrebno je ispolirati do savrsenstva (mada macevi nekada i nisu sluzili samo za lepotu vec im je bila vaznija prakticnost) i zaostriti brusnim kamenom. Brusni kamen mozete naci kod svakog ko ima rucnu kosu (kao smrt).
Sve u svemu. evo vam o materijalima. Slika "kovacke vatre" sledi.
P.S. Planiram da uzmem jednu kovacnicu pod svoje pa cemo videti hocu li tamo da pravim maceve
Ne davite Dragorna za ovo jer ja nisam Dragorn