I dalje ne razumeš, beli likovi nisu samo dobri ili pozitivni, već apsolutno dobri ili pozitivni. Crno i belo su ekstremi, sve između je sivo. I nije ovo nešto što sam ja smislio, to je jednostavno Martinov koncept, ako se ne slažeš moraćeš sa njim to da raspraviš. Ned jeste blizu tom apsolutu, ali i on ima crne mrlje. Već u prvom poglavlju knjige je (po meni) zaradio jednu pogubljenjem crnog brata, i već nam je u startu stavljeno do znanja da se slepim pridržavanjem zakona može počiniti zlodelo (a ubistvo čoveka koji je pobegao od sigurne smrti to jeste). A deca su ipak samo deca. Videćemo šta će biti sa njima kasnije. Ko nam garantuje da Arja kao ubica ili Sansa kao igrač neće zastraniti? I da li je uopšte moguće ostati pozitivan u ulogama koje im je sudbina namenila? A i do sada u knjigama su više dobra učinili Deni ili Tirion nego svi starkovi zajedno. A i kod Martina često dobro izađe na zlo, i obratno. Jednostavno, apsoluti u ovom serijalu ne postoje, deal with it
