Prvo ćemo se pozabaviti stanjem u grčkom originalu i latinskim verzijama, ilustracije radi, a posle ćemo videti kako se to prenosi u srpski.
Imenice u grčkom imaju tri deklinacije koje imaju približnu paralelu u prve tri latinske deklinacije. Nas ovde zanima 3. i najkomplikovanija, odnosno njena podvrsta sa osnovama na guturale k, g, h (κ γ χ).
Znamo da se imenice menjaju po padežima tako što se na osnovu dodaju padežni nastavci. Ali, ne lezi vraže, u ovoj podvrsti grčke (i latinske) 3. deklinacije, imenička osnova nije jednaka nominativu te imenice.
Promena od Styx (Στύξ):
Nom. Στύξ (Stiks)
Gen.
Στύγ-ός (Stig-os)
Dat.
Στύγ-ί (Stig-i)
Akuz.
Στύγ-α (Stig-a)
I to je sve što ćeš videti od grčkih slova, jer su mi oči ispale da i ovo pronađem, a sigurno sam pola akcenata izgrešila.

Vraćamo se latinici.
Da bi nam bilo lakše, uporedićemo sa latinskom 3. deklinacijom. Grčkom genitivu na –os odgovara latinski na –is. To znači da će u latinskoj verziji reč imati oblik Styx, Stygis, f. Kao što se sećaš, u latinskom uvek imenice navodimo u prva dva oblika, nominativu i genitivu, upravo da bismo znali kako se menjaju i po kojoj osnovi. Pošto se padežni nastavci dodaju na osnovu, očigledno je da osnova nije Stiks kao u nominativu, već
Stig-, tj. završava se na gutural g.
Da to bolje ilustrujemo evo sličnog primera u latinskom, samo sa 4 padeža kao u grčkom, da ne davim više nego što treba; promena za lex, legis, f:
Nom. lex
Gen. l
eg-is
Dat.
leg-i
Akuz.
leg-em itd.
Osnova je dakle leg-, ne leks-, a ona i služi kao polazište u kasnijim svetskim jezicima; u protivnom danas bismo govorili leksalan, leksitiman, leksalitet, leksislativa i tome slično.
Mi radimo to isto kad na grčku osnovu dodajemo nastavak za rod koji je ženski, kao u grčkom, pa dobijamo Stig-a. Stig mi ne deluje tako dobro, jer kad već uzimaš originalnu osnovu, zašto menjati rod?
Ili evo iz Pravopisa, ako meni ne veruješ:
Imenice koje u genitivu imaju nastavak na –os (u grč.) i –is (u lat.) u našem jeziku imaju oblik nominativa jednak s osnovom:
grč. archon, gen. archont-os – arhont
Aias, gen. Aiant-os – Ajant
lat. Cicero, Ciceron-is – Ciceron
Nero, Neron-is – Neron
Pojedine od tih imenica u naš se jezik prenose u ovome ili obliku nominativa jednine:
Vercingetoriks ili Vercingetorig (upravo slučaj kao sa Stigom i Stiksom; nema potrebe da pominješ kako nigde nisi video Vercingetoriga, veruj mi, ima negde sigurno

).
Ukoliko su imenice s osnovom na suglasnik izvorno ženskog roda, njima se, dodavanjem jednog –a na kraju, u nasem jeziku daje oblik istog roda:
grč. Artemis, Artemid-os – Artemida
Ilias, Iliad-os – Ilijada
lat. Venus, Vener-is – Venera
Iuno, Iunon-is – Junona
Carthago, Carthagin-is – Kartagina ili Kartaga
Odnosno, da nije ovog pravila, govorili bismo Ilijas umesto Ilijada, Venus umesto Venera, a da ne pominjem Junonu koja bi još ispala neko june;

i ovako nam je danas čudan epitet "kravooka".
Kao što vidiš, kad se radi o ženskim osobama, gotovo uvek se nastavak –a dodaje na osnovu. Pošto je Stiks reka a ime reke nema prirodni ženski rod, moguća su oba oblika, Stiks i Stiga. S obzirom na većinu primera, čak bi bilo mnogo više u duhu našeg jezika da ostane Stiga. Stiks je noviji i danas rašireniji oblik, ali to ne znači da je opravdaniji.
Dakle, starovremski prevodioci nisu bili ni na čemu osim gramatike i pravopisa; čikam današnje prevodioce da sa
Ilijadom izađu na kraj bolje od Miloša N. Đurića

:
Dela se Stigom vodom strahovitom meni zakuni
jednom se rukom zemlje hranodavke prihvati sada
a drugom blistavog mora, da nam budu svedoci
bogovi donji svi što žive okolo Krona,
da ćeš mi zaista jednu od Harita mlađanih dati,
dati mi Pasiteju, za kojom jednako čeznem. (Il., XIV, II)
What if you slept? And what if, in your sleep, you dreamed? And what if, in your dream, you went to heaven and there plucked a strange and beautiful flower? And what if, when you awoke, you had the flower in your hand? Ah, what then?