od Migza u Čet Apr 13, 2006 7:28 pm
Malo sam bazao netom i pronashao zanimljiv chlanak o jednom kovachu oruzja iz Pirota. Reko ako neko od vas zaljubljenika mozda ima zelju da nauchi neshto od iskusnog kovacha. Adresa nazalost nije spomenuta u ovom chlanku ali mislim da ne bi bio problem naci choveka. Elem, evo ga chlanak.
...
U starom delu Pirota, oko zelene pijace, do pre dvadesetak godina bilo je mnogo zanatskih dućana, a sada se, pod naletom industrijalizacije, za kupce bori jedina preostala zanatska radionica - kovačnica Dragana Durmiševića.
Durmišević je radionicu i kovački zanat nasledio od svog oca Momira, i on je četvrta generacija kovača u svojoj porodici.
Posao je počeo Draganov pradeda Memiš Durmišević 1880. godine otvorivši kovačnicu u glavnoj ulici tadašnje varoši. Pradeda Memiš se uspešno bavio ovim zanatom sve do početka Prvog svetskog rata kada je otišao na front. Više se nije vratio.
Poginuo je i sahranjen je u Grčkoj. Posao je nastavio njegov sin Selim, radeći u radionici do početka Drugog svetskog rata, a 1941. godine je zarobljen i pet godina je proveo u nemačkim logorima. Po završetku rata nastavlja da se bavi kovačkim zanatom sve do 1974. godine kada kovačnicu prepušta sinu Momiru.
- Kada je otac preuzeo kovačnicu od dede Selima, ja sam počeo da mu pomažem. Bio sam u četvrtom razredu osnovne škole. Kovači moraju da uče dosta, ovaj zanat se ne može savladati brzo - kaže Dragan Durmišević, dodajući da je danas zanatlijama teško da opstanu, a država ne stimuliše zanatsku proizvodnju.
- Promet je poslednjih godina opao, a materijal, ugalj, porez, održavanje radnje, sve to mnogo košta. A narod nema para. Kupuje motike, ašove, sekire. Popravljam i poljoprivredne alatke, ali od toga nema zarade - priča majstor Dragan.
Ovaj vrsni kovač rado priča o onome što najviše voli da proizvodi - o hladnom oružju.
- Oduvek me je interesovalo oružje kojim su se borili naši preci. To interesovanje je počelo još u mom detinjstvu, valjda kada sam prvi put ušao u kovačnicu, poželeo sam da napravim koplje kojim su se borili stari Rimljani. Ali morao sam prvo da saznam kako je ono izgledalo. Počeo sam da listam knjige, a posle toga i da naručujem kataloge. Kada sam izučio sve tajne kovačkog zanata počeo sam da kupujem sablje - prave, krive, hajdučke, turske jatagane. Za tu moju strast prema hladnom oružju, ni sam ne znam kako, saznali su kolekcionari. I počeli da naručuju razno oružje. I ovo koplje je narudžbina. Dolazi mi i mnogo kupaca iz inostranstva, iz Austrije, Nemačke, Italije, iz cele Evrope. Oružje najviše volim da radim, to je za mene pravo uživanje. Za kovanje sablje nije potrebno samo znanje, sablja se kuje srcem - priča praunuk i unuk ratnika i kovača.
Dragan Durmišević ima zavidnu kolekciju mačeva, sablji, jatagana.
- Nikako ne mogu da kompletiram svoju kolekciju. Ljubitelji starog oružja i kolekcionari kada vide moju kolekciju, po pravilu, neizostavno moraju da imaju neki komad baš iz te kolekcije. Kažu da ću ja sebi iskovati sablju. A ja, kako poznajem tu vrstu strasti, prodajem komade iz svoje kolekcije. I stalno mi nedostaje jatagan, sablja ili mač - priča Durmišević s ljubavlju i pomirljivo dodaje: "Šta ću, valjda mi je takva sudbina, da kujem sablje i da ih šaljem u svet".
Majstor Dragan može da napravi sve što mu oko vidi, ponekad je dovoljno i da se samo objasni šta se želi, pričaju mušterije ovog vrednog kovača. On pravi ograde od gvožđa, kapije, okove.
- Bivši direktor pirotskog Muzeja Branko Najdanović želeo je da kompletira ono što je Muzej nekad imao pa je nestalo. On je naručio i ja sam napravio okove za vrata, za prozore, za kapiju. Radio sam i za mnoge Piroćance, sve što su naručivali. I za kupce iz mnogih gradova Srbije.
Poslednji pirotski kovač Dragan Durmišević svoje veliko i bogato znanje nema kome da prenese. Njegov sin nije zainteresovan za kovački zanat. A i u našem vremenu nema mnogo mesta za rasne konje, sablje i jatagane - pomirljivo kaže jedini kovač. čija radnja uspešno odoleva pred naletom butika i piljara.
Look towards the forest
and meet your insignificance
feel the warmth of the ancient fires
look towards the forest
There won't be no tonight
the world dies with her
There won't be no tonight
she's long gone
" Love is dead and thou art free
she doth live but dead to thee "