To $ock: nije mi jasno šta hoćeš da kažeš, da je EF treš literatura? Ili je to samo za neke? Ne.
Ljudi koji tvrde da im EF ne leži su oni koji smatraju da je takva književnost za decu, i da su oni to prerasli.
Dalje, PLiV nije etalon žanra, već LOTR.
Još davno sam pričala koji su tipični EF motivi, hajde da probam da ih se podsetim: magična stvorenja, nadljudske moći, marginalci koji postaju heroji, dame u nevolji, i na kraju, ono osnovno - Dobro vs. Zlo. PLiV sve to ima, slažem se. Ali takođe želim da dodam da je ono po čemu se razlikuje od većine treš-EFa, očigledna tendencija autora da nam da i deku poruku, a ne samo da nas zabavi, a to najpre čini kroz svoje tzv. crno-bele likove, koji nisu tipični za žanr. Uostalom, ako već moram da poredim, na isto je ciljao i Tolkin, pogotovo u
Silmarilionu. Hej, pa tamo je i incesta bilo

A da ne spominjem bittersweet kraj
Gospodara.
I za kraj, nadam se da će Martin pobeći i od "The Chosen One" stereotipa, time što neće predstaviti Azor Ahaija kao jednu osobu, već kao više njih, udružene (mada, i to je neka vrsta klišea,
Fellowship of The Ring bla bla, ali možda se neče udružiti u bukvalnom smislu, ono - da svi stanu nad raširenom mapom i smišljaju strategiju

)...
U svakom slučaju, žao mi je onih koji u ovom serijalu ne vide dalje od zabave, lezbejki, tokara i zmajeva, ali to je njihov gubitak.