Narode, ovo je novo... Inspirisano trenutnom situacijom u državi

Nadam se da će vam se dopasti
GAVRAN
Možda bi najbolje bilo da ćutim...
Možda bi najbolje bilo da više nikada ništa ne kažem...
Možda bi najbolje bilo da nikada nisam ni govorila...
Opet je veče
I opet se istorija ponavlja.
Opet me zvezde uveravaju da nada
umire poslednja.
Oblaci se prave da ne znaju, ali
svesni su svega.
Igramo po davno ispisanim koracima.
Prekriće Sunčano nebo.
Možda bi najbolje bilo da ćutim...
Možda bi najbolje bilo da više nikada ništa ne kažem...
Možda bi najbolje bilo da nikada nisam ni govorila...
Hajde da malo plačemo.
Nismo odavno.
A to je jedino što zaista
umemo da radimo.
Šteta je traćiti takav talenat.
Zašto da se smeješ
ako svojim suzama možeš napojiti
ceo svet?
Možda bi najbolje bilo da ćutim...
Možda bi najbolje bilo da više nikada ništa ne kažem...
Možda bi najbolje bilo da nikada nisam ni govorila...
Ne traži uzalud upaljač...
Ionako će sada svet da eksplodira...
Zapalićeš cigaretu
na pepelu mojih iluzija...
I nije me ni briga.
Neće to biti ni prvi ni poslednji put
da osetim kako mi se duša
kida na komade.
Možda bi najbolje bilo da ćutim...
Možda bi najbolje bilo da više nikada ništa ne kažem...
Možda bi najbolje bilo da nikada nisam ni govorila...
Nije istina da te mrzim.
Ali nije ni istina da nemam povoda za to.
Jednostavno nikoga ne bih mrzela.
Time što ubijaš mene
samo rušiš svoju dušu...
A ja mogu samo žaliti čoveka
koji samog sebe baca u lance.
Nije smrt najgora stvar.
Zamisli da večnost provedeš bez duše.
Možda bi najbolje bilo da ćutim...
Možda bi najbolje bilo da više nikada ništa ne kažem...
Možda bi najbolje bilo da nikada nisam ni govorila...
Imam osećaj da se ponavljam...
I da moje graktanje odlazi u prazno...
Umorna sam od vrištanja istih reči u prazninu.
Najopasniji su ljudi kad ih prođe očaj
pa im postane sasvim svejedno.
Sad šapatom pevam one reči koje sam do malopre vrištala...
Ništa više nije važno...
Sasvim mi je svejedno...
Možda bi najbolje bilo da ćutim...
Možda bi najbolje bilo da više nikada ništa ne kažem...
Možda bi najbolje bilo da nikada nisam ni govorila...
Poslednji put zavijam na Mesec...
Ali ne iz tuge nego iz sreće.
Treba ceniti čoveka koji umire od smeha
dok ga vode na sopstveno pogubljenje.
Pevamo dok nas vode ka smrti...
Osmehom zakitimo poslednje jutro...
Možda bi najbolje bilo da ćutim...
Možda bi najbolje bilo da više nikada ništa ne kažem...
Možda bi najbolje bilo da nikada nisam ni govorila...
I počnem ludački da se smejem,
a ti se krstiš i odmakneš par koraka.
Uzalud se mučiš da izgovoriš reči molitve
i oteraš ovu vešticu od sebe.
Ne muči se badava...
Takve je Bog davno napustio...
A gde Bog okrene leđa
Đavo dolazi po svoje...
Možda bi najbolje bilo da ćutim...
Možda bi najbolje bilo da više nikada ništa ne kažem...
Možda bi najbolje bilo da nikada nisam ni govorila...
Prekasno shvataš greške
i presporo bežiš od mene.
Smrt dođe po svakoga,
zar misliš da ćeš ti biti izuzetak?
Prošlo je vreme kajanja.
Tebe ne može spasiti ni čudo.
Imaj dostojanstva barem sada.
Ne padaj na kolena i ne traži milost.
Bio si mrtav još onoga trena
kada si Bogu ukrao Sunce.
Možda bi najbolje bilo da ćutim...
Možda bi najbolje bilo da više nikada ništa ne kažem...
Možda bi najbolje bilo da nikada nisam ni govorila...
Tako je lepo izreći reči
od kojih znam koliko strepiš.
Sve godine moga straha tiho prolaze kroz tvoju glavu.
I nisi u stanju ni da ustaneš
i ponosno napraviš poslednje korake.
Odjednom si svestan ko je sudija
i koja će biti tvoja kazna.
A ja mogu samo žaliti čoveka
koji je samog sebe bacio u ponor.
Znaš da smrt nije najgora stvar.
Ti ćeš večnost provesti bez duše.
Možda bi najbolje bilo da ćutim...
Možda bi najbolje bilo da više nikada ništa ne kažem...
Možda bi najbolje bilo da nikada nisam ni govorila...