
RECITE "NE!" PRINČEVIMA!
Zabrinjavajuća je činjenica da prinčevi ne postoje. I to baš u današnje vreme, kad bi im sve bilo olakšano... Ne bi više morali da se pentraju preko ne znam ni ja čije kose kako bi stigli do najviše kule, sad ako želiš da stigneš do najvišeg sprata solitera, uhvatiš lift i da te Bog vidi! Nema više aždaja i drugih budalaština, a još da vidim tog ludaka koji će te izazvati na dvoboj u 21.veku! Ili da završiš pretvoren u žabu! Ma dajte molim vas, ko da me pretvori u žabu? Pekar? Frizerka? Pomirimo se s tim, sve one divne srednjevekovne opasnosti su izumrle, a sa njima i naši dragi prinčevi. Videli da nemaju protiv čega da se bore, videli da se stvari mogu srediti i na lakše načine – a to im je, je l’ te, bilo dosadno – pa rešili da se potuno povuku sa lica zemlje ili da jednostavno obrnu tok čuvene bajkovite evolucije i iz prinčeva pređu u funkcionalniji i praktičniji oblik žabe. Jer vekovi dosade mnogo se lakše podnose i mnogo brže prođu kada ste mali, zeleni i imate sočne batake, nego kada ste Bog zna kako lepi ali prokleti pameću koja vas stalno goni da jurite samog sebe sa kojekakvim pitanjima i podpitanjima, sumnjama i crnim slutanjama. Zato danas žaba na sve strane, a prinčeva – ni traga!
Eh, kad bi bar i princeze mogle nestati isto tako... Ne kažem ja da bih volela da postanem žaba, daleko od toga, ali ne bih imala ništa protiv da sam postala labud... Dobro, da ne ispadnem baš mnogo probirljiva, ne bih se bunila ni da budem neka simpatična, mala žabica... Ali živeti ovako i biti proklet sopstvnim izgledom i pameću! A ne, to se ne može podneti. U labudove - u labudove, u žabe – u žabe, samo me nemojte ostavljati ovakvu!!! Ne ovde!!!
Kako su samo pokvareni! Oni bi da se spasu dosade i bede, pa gospoda izumrli! Nisu mogli da se pomire sa tim da vreme vladanja kraljevstvom prolazi i da će prinčevi u budućnosti imati neke druge funkcije. Ko ne rokne aždaju, taj nije princ! Ma nemoj mi reći! Čim je poslednja aždaja ubijena, poubijali se i oni međusobno i ostavili nas da se same mirimo sa stvarnošću. A šta je stvarnost? Sad ću vam reći šta je stvarnost!
Stvarnost je to da više ne znaš da l ti je bolje da se skrasiš kraj nekog idiota koji nit je ikad bio nit će ikad postati princ, ili da se uhvatiš istog takvog sa nadom da ćeš ga bar malo prevaspitati i da će od njega jednom biti neke vajde, ili da zgrabiš prvu žabu s puta i ubediš sebe da je ona nekada davno bila tvoj princ iz bajke! I do čega je kukavičko bežanje dragih nam prinčeva dovelo? Do toga du su princeze odbacile svoje kraljevsko poreklo i pretvorile se u kolekcionare budala i kretena ne bi li nekako prebrodile krizu novoga veka! Hvala ti puno Kristofore Kolumbo što si našao Ameriku i proglasio kraj našeg dragog Srednjeg veka!!! Time si samo dokazao da si i sam žaba, krastačo jedna!
E, moji prinčevi... Zalud vam sve one aždaje koje ste pobedili, svi oni divovi koje ste savladali, uzalud pesme o vama spevane, sve one bitke koje ste izvojevali... Konačnu ste bitku izgubili... Niste mogli da pobedite žabe, pa ste im se pridružili! Lele, tugo! Što me ne tresnu munja po sred čela, nego me osudi večnost da tu sramotu gledam!? Zar u žabe, zlo i naopako!?
Ali tako sve ide u životu- nećeš, ne moraš... Ima ko hoće... Uvek će se naći neko ko će biti i više nego srećan da u svom životu ugosti jednu princezu... Za pravu princezu uvek će se naći mesta. I srećna će ta žaba biti koja princezu primi u svoj dom! Ali princeza... Njena sreća je potpuno druga stvar... Ona će, jadna, ceo život sanjati svog princa i time uništiti sebi čak i tu nadu da će se jednog dana pomiriti sa sudbinom.
Tako je bilo... Tako je suđeno... Sudbina je odredila da princeze pate... Ali ima to da promenimo...
Gledajmo na stvari ovako: i da se sada sve one žabe pretvore u prinčeve i polete nam u zagrljaj, kome je još potreban princ koji nije umeo da sasčuva svoju prinčevsku reputaciju kako treba? Koji se predao na prvoj prepreci? Koji nije mogao da savlada žabu? Ne, kome još treba takva beda za vratom!? Nikome! Znači, prinčevi su jednom za navek sebi zapečatili sudbinu. Prinčevi su otpisani!
Da vidimo ko nam dalje ostaje... O onim pravim, biološkim žabama neću ni da pričam, one su žabe bile, žabe će i ostati. Nema svrhe da ih ljubite, ni ne pokušavajte... Neće se te ni u šta pretvoriti, iz iskustva vam kažem...
Imamo prostake i kretene. Takvi su verovatno i u naše, kraljevsko vreme bili prostaci i kreteni. Što se njih tiče, bolje se vratite malo nazad putem, uhvatite onu pravu, biološku žabu od malopre pa napadnite da je ljubite, pre ćete od nje čoveka napraviti nego od ovih o kojima sad govorim! Stavite i na njih tačku jednom za navek! Princeze smo, nemojmo gubiti svoj nivo koliko god da su vremena očajna!
Imamo i one pametne, ali krajnje ružne i nezainteresovane. Od tih bežite što dalje možete! Oni su tvorevina novog veka, i za njih je kriv onaj nesrećni Kolumbo, sve je to on pokrenuo pronašavši Ameriku! Ne bi toga bilo da smo ostali u Srednjem veku! Ti pametni su, verovatno, mutirani čarobnjaci našeg sveta i vremena, koji se sada petljaju oko kablova i žica umesto oko travki i čarobnih napitaka, koji su zaluđeni tehnologijom i znanjem, a ne slavom i snagom... Zaluđeni programiranjem umesto bacanjem čarolija... Isti đavo što se mene tiče. Sve je to crna magija. Sve što je u stanju da te toliko očara da ne primećuješ lepotu života i ništa drugo oko sebe, vredno je svrstavanja u crnu magiju. Dalje od takvih, da posle ne bi bilo kajanja!
Doduše, ima i onih učenih ljudi koji su srećni što žive i koji su u potpunosti opijeni čarima života... Nažalost, takvi su ili ludi, ili otišli u manastir. I u Srednjem veku bili su samotnjaci, a ni sada se nisu mnogo promenili. Koja od vas ulovi takvog pre nego što mu godine i porodica dopuste da se zamonaši, i još pri tom uspe malo da ga prevaspita i probudi u njemu neku ratobornost, mogla bi se smatrati srećnicom.
Ali prava je srećnica ona koja ulovi pripadnika poslednje i najređe kategorije... Nemojte mi reći da se niste pitale gde su nam vitezovi nestali? Ma dajte, i u naše vreme bilo je vitezova koji su bili u stanju da zasene svakog princa, a kamoli sada kad prinčevi ne predstavljaju nikakvu konkurenciju! Kada lovite ovakvog morate biti posebno oprezne. Postoji mnogo pripadnika kategorije „prostaci i kreteni“ - a mogu se zakleti da sam srela i par pravih, bioloških žaba u istoj misiji - koji pokušavaju da vas prevare i ubede da su vitezovi. Nažalost, loša strana uvek izbije na videlo prekasno. Zato ne smete sebi dopustiti grešku. Viteštvo se vidi u očima, to je nešto što se dobija po rođenju, čak se ne može prenostiti s kolena na koleno! Dobro, istina je da ni oni nemaju mana. Možda će sa njima biti potrebno malo ubeđivanja i preganjanja, možda će biti malo smrknuti ili stegnuti, ali u kriznim situacijama uvek će potvrditi onu dobru staru „ Na muci se poznaju junaci“ teoriju, i uspeće da zasene sve pripadnice lepšeg, ili vam princeskog, pola. A ako ste ga baš vi ulovile pre tog trenutka u kom će sve žene poželeti da je njihov, on će vam ostati veran i isplatiće vam se sve muke i sav trud koji ste u njega uložile. Verujte mi, vitezovi se višestruko isplate! Malo skuplje koštaju, to je činjenica, ali je cena ništavna kad vidite kakav kvalitet dobijate!
Vi ne želite princa na belom konju, oni su tako demode... Vitez na crnom konju polako ulazi u modu, a ako furate taj stil... Šta da vam kažem... Prava ste srećnica...
I do kog smo zaključka došli? Ne odbacujmo sve iluzije! Rešimo se samo onih pogrešnih, onih u kojima su prinčevi večiti heroji i zaštitnici. I naravno onih koje nam govore da se i od majmuna – ili ti kretena – može napraviti čovek. Ali zadržimo one prelepe snove koji nam govore da negde tamo postoji gomila vitezova samo za nas, da još uvek postoje pravi muškarci za prave žene... Dopustimo sebi da sanjamo bar malo, jer ako mi ne sačuvamo ovo malo preostale čarolije, ko će? U prinčeve se ne možemo pouzdati, izneverili su sve što su ikada predstavljali, izneverili bi nas i ovde. Od bioloških žaba slabe vajde, one nisu svesne ni svog postojanja, a kamoli postojanja nekakve skrivene čarolije. Ništa više od njih svesni su kreteni i probisveti, takvi ne bi prepoznali čaroliju ni da im u svom punom svetlu prošeta ispred nosa. Oni mutirani čarobnjaci potpuno su obuzeti svojom crnom magijom, kad bi naleteli na ove nesrećne ostatke dobre čarolije odmah bi je uništili. A od onih učenih samotnjaka ne možete se nadati nikakvoj pomoći. Takvi se ne zameraju nikome, a da bi se čarolija sačuvala potrebno je pljunuti u lice celoj mračnoj strani sveta. Ostaju samo vitezovi koji su, koliko god dobri bili, potpuno nesvesni svoje snage i moći. Ne, ostajemo samo mi, princeze, da sačuvamo ono malo čarolije koja je prezimila sve ove hladne vekove... Zato nemojte dići ruke od svojih snova i nađite jednog dobrog i pouzdanog viteza da vas brani od svih pakosnika koji bi uništili svu magiju na svetu.
A na prinčeve zaboravite. Kome je još potreban napirlitani princ na belom konju kad može dobiti jednog savršenog „mačo- men“ viteza na vrancu? Pa zar nisu oni malo mračniji momci uvek bili u trendu;)?