Da ne kazete posle da sams e olenjio. . .
Saga o malom Yetiju. . .
(Spasimo ono sto je ostalo. . .
)Svoju smenu zavrsava vatreni Suton,
I strazu preuze Noc u tamnoj svili.
S ponosom ona ceka mlado Jutro,
A maleni Jeti divi se toj idili.
Pokraj prasnjavog peskovitog druma,
Gde svici, k'o baklje, k'o fenjeri, osvetljavaju put,
Malenog Jetija to je suma,
Rukom Noci, crnom svilom, prekriven je svaki njen kut.
Al' sumom sunja se nepoznato lice,
Malenog Jetija obuze strah,
Vide da je to sluga ptice zloslutnice,
Tad prestravljeni Jeti dozive krah.
Puska. Pucanj. Metak. Urlik! Muk.
Maleni Jeti pade na zemlju,
Cvrcka pesma i sove huk,
Prestadose u istom trenu.
Tisinu narusava lovcev grohotni smeh!
Mlado Jutro stize, da strazari stade,
Lovca kazni Noc, i in plati ceh,
Jer ubi mlado nevino celjade.
Posa tog tmurnog i sivog jutra, bese gorka i slana.
Majka Priroda, kojoj bol nanosase tirani, sad pokaza svoju zal,
U sumi potok crvenu vodu nosase tog dana,
A ona ubila se, i pade kraj svoje celjade, u kal.