Sledi moj najduži post u istorji foruma (zajeb'o sam i mnb-a). Ne verujem da ima iko dovoljno lud da čita, al' šta sad, briga me, osećam da dugujem bar ovoliko Six Feet Under-u

Elem, želim da se pridružim sekti ljubitelja, fanova, obožavaoca, 'štovalaca i vernika u lik(?!?!) i delo serije Six Feet Under
Odgledao sam svih 5 sezona za otprilike dva meseca, i moram reći da je ovo definitivno najbolja serija koju sam ikada gledao i da ostavlja na gledaoca nezaboravan utisak. Teška je dosta za gledanje, tmurna, mračna, dozlaboga depresivna i dramatična, međutim ima nešto što te privuče i ne pušta te da odustaneš, i ne bude ti dosadno i naporno gledati, iako znaš da ne ide na dobro. Prosto, srasteš sa likovima, zavoliš neke i želiš im dobro, zamrziš neke druge, pa se to negde na pola serije obrne skroz, saživiš se sa njima i maltene (koliko je to moguće kroz film/seriju) proživljavaš malo onih lepih i onu gomilu teških trenutaka kroz njih. A onda dođe kraj i ...

završetak je srceparajuć, ona poslednja scena (jel to scena? ne znam kako to da nazovem), sa onom muzikom u pozadini i flashevi...uh...antologijski završetak, utisaka koliko hoćeš, i jedan glavni najveći - neizmerna dragost i zadovoljstvo što ste pogledali seriju.
Da li ova serija baš menja ljudim život, to ne mogu reći, međutim, svakako pruža jedan malo drugačiji pogled na sve oko nas (u smislu porodice, društva i problema sa kojima živimo) i definitivno na kraju ostavlja snažan utisak. Na nama (gledaocima) je onda da odlučimo da li ćemo negovati i jačati tu trunku koju je serija unela u nas, il' ćemo je prosto bataliti i pustiti da zamre i okrenuti se drugim stvarima (True Blood ftw

). SFU te nauči nekim stvarima, ako si dovoljno pametan/sposoban, zapamtićeš ono što je dobro i prisvojićeš ga. Čovek se uči kroz ceo život, iskustvom, pričama, knjigama, pa što da ne i jednom ovakvom serijom.
Ko nije gledao mislim da propušta dosta i da mu sledi opako dobro iskustvo ako se upusti u SFU. Pri tom, ja sam seriju gledao svaki dan (il' svaki drugi) po jednu epizodu, i mislim da je to najbolji način gledanja (mnogo bolji od jednom nedeljno, makar i tada pogledali nekoliko epizoda u cugu) jer ti svakodnevno gledanje omogući da se lakše i dublje srodiš sa likovima, a to je preduslov za pravi doživljaj na kraju. Takođe, serija nije toliko zabavna, retko smešna, više deprimirajuća, tako da vas možda neće odmah kupiti, ali dajte joj šansu, bar pola prve sezone. I gledajte svaki dan!

Slede spojleri, ko nije gled'o ne sme da čita inače će ga pojesti žohari.
Sve u svemu, verujem da je tu negde poenta da ma koliko bili "fucked-up" ima neko ko je u još gorem sranju

ne, šalim se. Mislim, ima verovatno, al' to nije bitno, bitno je da ma koliko bilo sranje oko nas, uvek ima načina da se proživi to, da se prevaziđe (ili da se nauči da živi sa tim) i pobedi. Treba biti jak, uporan i istrajati. Daleko od toga da će biti lako. Al' ima načina. Ima. Majke mi. Ako mi ne verujete, pogledajte seriju. Tamo kažu tako. A ne bi valjda oni lagali
