od Ivanssj4 u Sre Apr 22, 2009 4:15 pm
Chitam ovaj topic i plachem koliko mi se sere o celoj temi.
Pitanje za zamrachenu kuju: Jeli, Pele, a shto te to UOPSHTE zanima?
Shta ce bidne kad si zamremo? Koga je briga!
Ako zivish potpun i zanimljiv zivot, ne morash da razmishljash o smrti.
E sad, ako te neko sodomizuje kuci, ili ako ti je neka petogodishnjakinja preklala hrchka, ili ako ti se balonchic olabavio sa ruke i zaglavio o granu nekog obliznjeg luznjaka (jednog od 16 u Srbiji, 37 na Balkanu), onda mosh da budesh depresivnut i skrhat od nemila do nedraga, ali na forumima to nije nit dobrodoshlo nit korisno.
Ergo, preusmeri ovu vechnu temu, nadahnuce pesnika, pripovedacha i ljubitelja Brankovog mosta negde drugde, jer, kao shto vidish, blamirash se i svi te redom heftadu za masan biftek.
A da odgovorim na temu?
Prosto. Kad umresh, tada si mrtav, a nisi ziv kad si umro. Hrishcani veruju u zagrobni zivot, i kao pravoslavac verujem da mogu samo na dve destinacije - rajska bashta ili vatra pakla. Mada, kako sam krenuo, pre ce ovo drugo. Svi ti govori o dushi, smradEm, sluzokozi, talasima, kruzenju energije, reinkarnaciji i bajatom kupusu deda Zivorada mosh ostavish za neku live action diskusiju. A u 65 godina necu da mislim na smrt. Bicu prezauzet punjenjem starachkih peleni. ^-^
I ta silna vredjanja majAka, sestAra i tetAka mi vec plivaju preko glave. Ako vec hocete da uvredite nekog, uvredite NEKOG, a ne NECHIJU FAMILIJU.
Toliko.