Ne verujem da de Hammo nije gledao Kaurismakija

a i ne mogu da garantujem da će staviti kamere u WC u Velikom bratu, ako je to presudno da se opredeliš za gledanje.

Elem, da nam se ne bi svaka tema o Tolkinu ovako završila, da se vratim na prvi post. To ti je prosto jedan od stereotipa. Negde skoro ovde pročitah, valjda na Fantasy knjigama, kako se neko žali što je određena knjiga odstupila od šablona jer autor "ne igra po pravilima". Nemam pojma više ni ko je to pisao ni o čemu, ali to pokazuje da za autore konkretno EF serijala, pošto je o njima reč (da ne širimo priču van toga sad), ne mora uopšte biti loše držanje takvih stereotipa. Ako ti je glavni cilj da namlatiš pare, ti pišeš za publiku koja ima određena očekivanja i tebi je cilj da ta očekivanja ispuniš i da oni kupe i sledeću knjigu iz serijala. Nema veze je li to prežvakano već sto puta i hoće li svi znati kako se završava. Važno je da se proda. Ako imaš više onih koji će kupiti serijski proizvod jer znaju šta kupuju i šta dobijaju, baš te briga za manjinu koja će se razočarati zato što si neoriginalan, nemaš autorski pečat ili šta ti ja znam sve. Ta manjina će ionako dići ruke od tebe čim ti provali tehniku.
To ne znači da je neoriginalnost u temi i radnji apsolutno loša ako ti i pored svega umeš da pišeš i da držiš pažnju čitaocu. Na kraju krajeva, kad čitaš krimić ti tačno znaš pravila žanra i zato ga i čitaš, što ti ta pravila odgovaraju. Onda je na piscu kako će to da iskoristi. Ali mislim da je i ovoliko bilo dosta od mene zasad.

What if you slept? And what if, in your sleep, you dreamed? And what if, in your dream, you went to heaven and there plucked a strange and beautiful flower? And what if, when you awoke, you had the flower in your hand? Ah, what then?