Ako izuzmemo razne zbirke bajki (ruskih, domacih, ovih, onih) mislim da pravi EF koji sam procitao je, kao i vecina, Hobit. Kuma dala mojoj starijoj sestri, ona dala meni. Neko staro izdanje, na korici je slika Bilba s ledja, kako jase ponija ponija u zelenoj majici, sto je prouzrokovalo da ja dosta dugo vremena mislim da su svi hobiti, zapravo zeleni. To je bio treci-cetvrti razred osnovne skole, znaci 9-10 godina. Nesto vremena kasnije sam saznao da treba da krenem da citam Gospodara Prstenova, sto sam i uradio, medjutim onih prvih par poglavlja su me ubili od dosade (ni sad mi bas nisu omiljeni), pa sam uradio nezamislivo i digao ruke.

Za sledeci rodjendan sam dobio knjigu Farmer Gil od Buta, kojom sam odmah bio odusevljen i kad sam video da je i to Tolkin napisao, bacio sam se na Gospodara i procitao ga na leto '99. Ostalo je istorija.

E sad, sta me je navelo... Pa ne znam stvarno. Ja od kad znam za sebe sam bio odusevljen svime magicnim i fantasticnim, i dalje se secam scene kad sam jos ni u skolu nisam krenuo da se igram na onoj skoci-lopti u sobi, na TVu ide Let Zmajeva i ja kako pritiskam dugme za snimanje. I dalje imam tu kasetu.

Tako da sve sto je usledilo je samo logican nastavak toga. Tako da pretpostavljam da sam se sam zainteresovao za sve to, iako mi je i cale pomalo fan SF/EFa (bas mu pre neki dan dao da cita Igru Prestola

), mada ne secam se nikad da mi je on uvaljivao knjige. Sto je cudno, buduci da je u svoje vreme citao i Magiciana i razne druge, ne toliko mainstream EFove...
Common sense is not so common.