Opet kažem, nisu kod Martina "šanse 100%" nego kod njegovih likova. Ne bi bila potrebna DNK analiza da potvrdi da su plavušani Jamieva deca, sasvim bi dovoljno bilo da je neko Robertu pokazao njegovih 358 vanbračnih crnomanjastih, i onda diskretno pokazao kraljičinog brata... Njemu bi to bilo sasvim dosta, ne bi morao da izučava lanisterske ili barateonske rodoslove da vidi kako su se i s kim ukrštali... Dakle, sve to o genetici su plot devices, i kao takvi
savršeno funkcionalni.
Kad čitaš fantasy (ili non-fantasy) koji se dešava u Ye Olde Days, besmisleno je primenjivati današnje standarde na radnju prikazanu iz perspektive likova. Osim, naravno, ako bi da cepidlačiš s visine o tome kako je nerealno & pojednostavljeno & stripovski što je, ne znam, Saruman ukrstio ljude sa orcima i napravio uruk-haije, ne bi to moglo tek tako u jednoj generaciji, bla bla pljuc pljuc...
Jedno je stavljati se u glavu nekog lika-savremenika, npr. Jack Bauera pa komentarisati kako nema NIKAKVOG JEBENOG SMISLA NI NA JEDNOJ PLANETI to što on i kolege rade i pričaju. Sasvim drugo je prevrtati očima na interpretaciju posrednih dokaza o tamo nekim naslednim faktorima... pseudo-medieval likova.
Počinjem da zvučim kao Chris Crocker ("Leave George ALONE! He has weight issues!"), zato se povlačim iz ove rasprave

.(\ /).
(O.o)
(> <)
Grow Old or Die Trying