Black Swan. Pre nego što sam pogledao film stekao sam utisak da ću grdno da se razočaram. Tj. ljudi koji su ga gledali su mi tako preneli svoje impresije. Ne znam zašto, pošto je film filmčina. Od Natalije, kamere, muzike (Aronofski+Mansel= čista pobeda), pa sve do priče. Ja sam se malo plašio zbog toga što je film izvikan, ali shvatam i zašto. Stručna javnost prosto nije mogla da ignoriše možda i najbolji umjetnički film u skorijoj prošlosti. Mislim sama činjenica da skoro u svakom kadru ima nekih ogledala, a da se kamera, tj pogled, u tim kadrovima uvek pokreće, a da odraza nema (koliko sam uspeo da vidim nije CGI u pitanju), zaslužuje awe.
A onda Nata

Nije me sramota da priznam da sam bio zaljubljen u nju kad smo kao vršnjaci blenuli u Renoa. Ja ispred TVa, a ona dok joj na oči ubiva mafijaški šljam. Sad nisam zaljubljen (izrasla je u not maj kajnd) al sam zadivljen glumom u ovom filmu (i u Vendeti je bila sjajna, al, štajaznam, nekako lošija). Sedam oskara je zaslužila i samo joj pacovsko moronski mentalitet odbija kredit. Dumru! Govna!
Ovih dana treba da pogledam King Speech, pa ću baš da ocenim da li zaslužio Oskara. On mi se za razliku od Crnog Labuda unapred svideo. Valjda se neću razočarati.