Sve je stvar ukusa. Ja nešto više volim klasičnu epsku fantastku, ili mač i magiju, kako god to definisali, takođe volim i horor i urbanu fantastku. Nije mi ni sf stran ( volim Asimova, Simaka, Bredberija ) ali njega manje čitam, i uglavnom mekši sf, ne volim hard sf. Takođe ni tzv.slipstrim, npr. Ian Mekdonald mi nikako nije seo.
Neka dela koja su vredna ostaće zauvek, neka će prekriti prašina zaborava.
U principu, protiv sam toga da se nešto glorifikuje kao model za sva vremena. Ne može se očekivati, niti treba, da sadašnje generacije imaju isti ukus kao generacije osamdesetih, npr. Drugačije je vreme, drugačije se piše, i to je sasvim normalno.
Menja se ukus, kao i u muzici.
Ja sam recimo sf više upoznao preko priča u Siriusu, nego knjiga. Ali to se ne može vratiti. Kao što se ovde nikad više neće masovno čitati stripovi. Današnjim čitaocima ne možemo nuditi isključivo prošlost, to jednostavno neće imati efekta.
Sa ostalim delom Opusovog posta se uglavnom slažem. Autori na Zapadu imaju ogromne prednosti : kao prvo stabilniju, i društvenu i finansijsku situaciju. Drugo jezik kojim se koriste je svetski jezik, a tržište za njega potencijalno ogromno. Mnogi iza sebe imaju čitave timove koji rade s njima. Treće, tamo se generalno fantastika više čita nego ovde. To tvrdim, bio sam nešto vremena u Kanadi pa video svojim očima.
Što se tiče kvaliteta i talenta, naši ljudi tu nimalo ne zaostaju. Čitao sam dosta priča naših mladih autora i pisaca u pokušaju, i odgovorno tvrdim da ih ima barem desetak koji su recimo mnogo talentovaniji i kvalitetniji pisci od npr. Kristofera Paolinija. Ovo izjavljujem pod punom materijalnom i moralnom odgovornošću

.
Sa ovih prostora su ponikli Andrić, Selimović, Pekić, Crnjanski, Pavić i mnogi drugi književni velikani. Niko me ne može ubediti da na ovim prostorima nema ljudi koji mogu pisati fantastiku jednako dobro, ili i bolje nego Amerikanac, Rus, Englez.. pri tom mislim na sve oblike fantastike, od epske do sf.
Slažem se sa Opusom da autor treba eksperimentisati sa svim žanrovima, i ne treba se ograničiti samo na jedan. Nikad ne zna u čemu se može otkriti. Meni recimo pisanje epske fantastike nešto i ne ide od ruke, iako je volim. A eto napisao sam jednu priču koja se može podvesti pod urbanu fantastiku, i prošla je jako dobro u aprilskoj radionici ZS.
Armadilu čestitam na knjizi, nije lako sesti i napisati trista i kusur strana, odvojiti vreme od posla, porodice, svakodnevnih briga. Ja sam knjigu pročitao, i sasvim je solidna i korektno napisana- prostora za napredak ima, nije sve sjajno i bajno, ali zaslužuje pozitivnu ocenu za roman prvenac.