http://en.wikipedia.org/wiki/The_Sparrow_(novel)

Verovatno najkompletnije SF delo koje sam ikada citao, mozda cak i najbolje

Iako je zvanicno zanrovski SF, sajnsfikshn mu tu dodje vise kao sredstvo za dobru razradu i podlogu price, a sam "cilj" se vise svodi na neku teolosku i religijsku filozofiju. Svidelo mi se jako to sto je roman vrlo jasan, precizan i koncizan, za tih 400ak strana koliko ima saopsti sve sto je Raselova imala na umu, zagolica i izbedaci citaoca i ostavi ga da blenuto sedi i razmislja

Bio sam privucen i nacinom rezonovanja likova u knjizi, na vec pomenutu glavnu temu, i cinjenicom da sam i sam prosao kroz takva razmisljanja u jednom periodu svog zivota i sto sam kroz to odabrao da budem ono sto danas jesam po pitanju religijskog opredeljenja. Da ne pomisli neko da je prica samo debelo trtljanje o Bogu, ima tu jos puno toga, od kritike/analize ljudskog morala do nekog brejvnjuvrldovskog "sta ako..." . Roman je slojevit, neke stvari sam sigurno i propustio i to ce me sacekati za drugo citanje

Od SFa uglavnom citam tetrapak-sedmologije, koje ako i imaju neku jasnu poentu i poruku koju zele da prenesu citaocu, razvuku je na 3 iljade strana, pogube se pa se nadju pa opet pogube, pa dok dodju do kraja zaboravis od cega si krenuo...ili su cist sapunjavi fiction i sluze za dobru zabavu. Ovakve stand-alone knjige nisam puno citao, a sad vidim da je to mozda bila greska, i da cu se truditi da je ispravim

edit: sad videh, ima i DRUGI DEO, zove se Children of God -_- povlacim sve receno, roman je djubre.