Završila sam knjigu sinoć i još nisam uspela da sredim utiske. ADwD je ambiciozan poduhvat, i iako je knjiga ispolirana i stilski uglačana do sijanja, što se same priče tiče, nije uspela da dostigne ASoS koji i dalje ostaje apsolutni vrh serijala. Radnja je, čini mi se, nepotrebno razudjena i razvodnjena u Esosu, kroz Tirionova, Denina i Kventinova početna poglavlja, i kao što sam se bojala, veliki broj PoVa je pojeo emocinalani naboj priče i zamaglio njen glavni tok. Sapunjavi kič detalji (Aegon pre svega, lažno spaljivanje Mensa, Varis na kraju i očekivani klifhengeri) takodje su ugrozili i opteretili ionako tanku priču.
Očekivala sam i više uvida u Melisandrinu magiju i više Stanisa, no što se Severa tiče, Martin prosto blista. Svadba u Zimovrelu je jedno od najboljih poglavlja u serijalu, poetično, potresno i jezivo, a Teonov lik je osvetljen do najskivenijih uglova. Teon je daleko od iskupljenja i daleko od pozitivca, ali je razvoj njegovog lika, iako očekivan i baš zato što je logičan, za mene još ubedljiviji i uzbudjiviji od Džejmijeve transformacije. Ašina usputna opaska da je njen brat bio stidljivo dete, suštinska je za razumevanje sirotog Teona koji se hvalisao, podsmevao drugima i pozirao kao okrutni ironborn (šutiranje glave i ostale gluposti) i na kraju gotovo upropastio sebe da bi prikrio svoju osetljivost i nesigurnost i dokazao se kao muškarac. Sada se vidi da je i ono što je rekao Džonu kada su našli vukove (Taj će prvi da crkne), bio rečeno iz ljubomore što je on jedini od sve dece, kao neStark i Ironborn ostao bez vuka. Uz sve što je preživeo, Teon je ipak imao sreće kad se uporedi sa Kventinom Martelom za kog sam navijala svim srcem jer je jedno zlatno dete - tragična figura, vrlo slična Robu. Ne mogu da ga prežalim i nikako se ne slažem sa onima koji tvrde da njegova poglavlja ne vode ničemu. Možda jesu dosadna i vehicle za detalje o plaćenicima, ali njegov lik ubedljiv i životan i samo je čašću opsednuta usijana mlada glava mogla da bude toliko luda da poveruje da može da kontroliše zmajeve i na kraju ih oslobodi. Toliko za sada, odoh da spremam ručak.
