Upravo sam završila Limbo, izvrsnu avanturu nezavisnog studija "Playdead". Sazdana sva od crno-belih silueta najviše podseća na neke od animiranih cut out filmova , a ponajviše na kratki animirani film . Kombinacija slike i fenomenalnog zvuka azmosferu čini i čudesnom i melanholičnom i morbidnom u isto vreme.

Igrač je u ulozi dečaka koji se budi u misterioznoj šumi. Po naslovu igre reklo bi se da se radi o čistilištu, sama igra vam ništa ne objašnjava - na vama je da donosite zaključke zašto ste tu i šta je vaš zadatak. Put ga vodi kroz sablasnu šumu i napušteni industrijski kompleks u kojima sreće neprijatelje od džinovskih paukova, preko dece (meni) nalik onima iz "Gospodara muva" koja pokušavaju da ga ubiju, do crva koji mu uđu u mozak i konrolišu ga. Tu su i razne prepreke i zagonetke koje od igrača zahtevaju, recimo, i znanje o sistemu spojenih sudova i sjajne reflekse. Vaš lik može da umre u svakom trenutku i to na jezive načine. Od toga nema spasa, ako vam lik ne umre bar 30 puta tokom igranja, plaćam vam piće.

Kao što većina recenzenata kaže - jedina mana igre je što je suviše kratka. Ako vam je baš do swamp ass sindroma, možete je završiti i za pola dana. Meni igra traje taman kolko treba, jer mrzim kad mi igrice oduzimaju život (e sad, to da li ja uopšte imam život jeste diskutabilno).
Najsrdačnije preporučujem "Limbo" i garantujem da ćete uživati (sem u trenucima dok, recimo, cirkular froncla dečaka, ili ga zamka za medvede kida na dva dela)