
Pimpovala sam je na fejsu pa, reko, ajd i ovde.
Britanska serija. Nešto kao Gosford park, samo bez krimi zapleta (ali nije da nema leševa). Počinje jutro nakon potapanja Titanika. Nećak Erla Crawley-ja i naslednik njegovog imanja i titule poginuo je u brodolomu. Pošto Erl ima tri ćerke i ni jednog muškog naslednika, idući po redu za nasledstvo je dalji rođak, advokat koji pripada srednjoj klasi i koga niko od porodice ne poznaje. Pored odnosa porodice Crawley sa nenadanim naslednikom pratimo dinamiku "upstairs" i "downstairs" - oveštalog plemstva, čije je običaje pregazilo vreme i posluge, među kojima neki žele nešto više od naizgled do kraja života zacrtane sudbine. Uz sve to, kroz njihove oči vidimo istorijske okolnosti: borbu za ženska prava, rastući nemir u evropi, razvoj socijalističkog pokreta u Britaniji, besmislenost aristokratije u modernom dobu...
Downtown abbey pušta likove da se polako razviju, nekima će prva epizoda zbog duge ekspozicije biti malo dosadna. Meni je veliko osveženje da se sa iscrtavanjem likova ne žuri, da moramo malo da se pomučimo da pohvatamo sve karaktere i njihove odnose.
Scenografija, kostimi i kinematografija su takvi da bukvalno jaučem od milja na neke scene. Očara me tekstura haljine i pad materijala, svetlost koja dolazi kroz prozor, boja zida, to kako su, recimo, karakteri lordovih ćerki označeni različitim nijansama iste boje koju nose... Seriju sam u mesec dana gledala na kašičice, da što duže traje. Nešto mislim da bih je gledala i da ništa ne valja, samo zato što je praznik za oči i zato što mi je taj period pred Prvi svetski rat kostimski među najdražim.
Kad su referencirali Pola Poarea izbalavila sam:

Inspirisa me ovo. It's avatar changing time again!
i sjajna parodija, right on the spot: