Ovako moram prvo da naglasim da sam odigrao sve TES igre, uključujući i one Legends i Adventures.
Moram da kažem da sam sve TES igre igrao kao vanila, znači bez modova, da bih video kakve su, kasnije posle prvog igranja kada sam ih igrao opet, tu sam već uključivao modove, da vidim kakve su još mogle da budu, i neke dodatne ekspanzije koje maltene celu novu priču ti daju na raspolaganju. Jedino nisam još uvek odigrao ekspanzije za Skyrim.

Sada pošto sam sve odigrao opisaću svaku od njih a onda ostaviti utisak koja mi je najbolja [mislim da sam ih negde već opisivao, ali sada sam mnogo zreliji sa tog aspekta, jer mi je TES jedan od, možda čak i najomiljeniji serijal]
Arena: Što se ove igre tiče, pa probija led, solidna priča i na raspolaganju ogromna mapa koliko znam ceo Tamriel, malo naporna kada je igraš na DosBox-u pogotova ako si prethodno igrao novije, pa onda nju [jer si jelte dete nove generacije, i bio si mali kada je to uopšte i izašlo]. Navike su gadna stvar. Sve u svemu, igra mi se dopala, muzika je strava!!!

Daggerfall: Definitivno je super igra, pomak u grafici u odnosu na Arenu, mada za dobru priču grafika je nula faktor. Problem jesu bug-ovi koje je imala, ali sa druge strane "two end" sistem, tj izbor je strava. Poprilično solidan deo.
Morrowind: Najkompletniji definitivno, ali neke stvari su prespore, plus ne znam da li se to meni učinilo, ali mač uvek pogodi metu, ali retko kada je ošteti, ili sam ja bio nesposoban da lepo kontrolišem mač, ali svakako kada sam poboljšao veštine, onda nije bio problem. Mana igre, preobimna mapa, nije kompaktna, negde sam čak našao podatak, da bi se mapa obišla po obodu, potrebno je nekih par dana igranja bez prestanka, to mi je potpuno čudan podatak, ali veoma je moguće, još ako je u to uračunato da te spopadaju kojekakvi stvorovi... Što se tiče priče, i "open-ended" sistema svakako je najkompletnija, i veoma uzbudljiva igra.
Oblivion: Kao što je neko reko, igra za decu modernog doba, neke stvari su nacrtane, i oalakšane, igra je open-ended iz pogleda kada završiš "main quest" onda možeš dovršavati ostale. Nisam pravio poređenje gde ima više sastojaka da se pronađu da li u Morrowind ili u Oblivion, ali su u tom pogledu obe igre bogate. Ono što Oblivion ima problem je beskonačnost novca prodavaca, i cenkanje je odrađeno na malo bezvezniji način zbog čega ne znam. Vidim da se mnogi žale na "leveling" sistem koji im igru čini težom, pa da se ne lažemo ne može sve lako da bude... Meni je ovo prva iz TES serijala, i nju sam igrao kada sam počinjao sa RPG igrama uopšte, tada sam bio "mlad i neukusan" pa se taj sistem činio preteškim, zapravo, samo je trebalo da nađem skladnu kombinaciju za lika kog vodim, i to je moglo da se zaobiđe, par načina na koji sam ja to zaobišao:
[Race]-[Class]-[Birthsign]
Breton-Mage-Ritual
Dark Elf - Assassins - Thief
Ovo su neka dva načina na koji sam ja igrao, i poprilično fino zaobilazio taj "leveling" sistem, jer Breton Mage je mnogo dobar, a plus uz to veoma bogat, jer nagomilaš nepotrebne magijske prvenstveno stvari, odeš uvaljaš ih onom iz Thiefs Guild [Fathis Ulix - valjda se tako zove] i molim lepo legnu cvonjci gomila...

Što se tiče druge kombinacije sve je u šunjanju.

Oblivion je imao falinke lakog unapređivanja veština, kao još neke tako glupe sitnice, koje dozvoljavaju lako da napreduješ za kratko vreme, ili celu igru odigraš sa level2 i onda kao stoka spavaš nakon toga...

Skyrim: Ovo nisam dovoljno igrao, ali lepši je od Obliviona, ima super priču i uključivanje zmajeva u sve je super. Što se tiče najvećeg Side Quest-a gde moraš da odabereš stranu, super je taj dvostruki završetak. Inspirativan razgovor sa Patranaksom ako se dobro sećam je super...

Treba se poigrati opet da bi se dalo objektivno mišljenje, inače ima igra par propusta u vidu bug-ova. Moram da priznam interfejs je lakši za snalaženje, i brže se stiže do potrebnih stvari, vrlo verovatno je pravljen za neku drugu platformu prvenstveno, a tek onda za PC

Možda se iz svih ovih opisa može uočiti da je i pored toga što su mi Morrowind kao najkompletnija, Daggerfall kao zanimljiva, Skyrim takođe kao zanimljiva i po meni na prvo igranje dobra igra, pored svih njih Oblivion mi je najdraža, možda zato što je prva, možda zato što sam se njegovom proučavanju posvetio, što sam svaki detalj igre znao, svuda zašao i slično, našao super kombinacije likova, i ostalo, ne znam zbog čega ali jednostavno mi je on najbolji, i uvek ta neka nostalgija proradi, pa ga poigram na novi način.

A kada se savlada leveling sistem onda lik koji vodiš jednostavno je nenadjebiv, a osećaj da sam uspeo da pronađem i zatvorim svih 100 Oblivion kapija je neverovatan, preko 100 različitih kamenčića organizovanih u tri klase... Toliko efekata, zaluđenost da obiđem celu mapu uberem sve moguće biljke, obiđem relmove Obliviona i Kamoranovog Raja, a nakon toga sa da kažem otključana sva četiri efekta sastojaka, sednem i kombinujem napitke tako da koeficjent iskorišćenosti nabranih čuda bude što maksimalniji... Jednostavno uvek će mi Oblivion biti uz srce...
