
Posle ove epizode stvarno ne vidim svrhu da iko režira Got sem Nila Maršala. Čovek objasnio, i nije mu prvi put.
Taman sve na mestu - scenario vrlo blizak originalu, izleti u overdramatizacije nekad na mestu nekad ne, izmene (Pip i Gren pre svega) solidno glupe, ali ajde, Valar Morgulis type of shit.
Opetm MAXIMUM iz budžeta pa još više od toga - Maršal je Bog.
Ostaje pitanje da li bi Igrit napravila rupu u srcu mladog kopilana da to podli mali Kupidon nije učinio njoj.
Glupa scena sa Tormundom, moći će da priča kako je nekad pobio pola Crnog Zamka but then he got an arrow to the knee...
Za sve koji su gasili cigaretu u tom trenutku, bilo je odličnih 85 stotinki vrhunskog CGI-ja sa Duhom.
Radilo se na šibanjima oštrim predmetima 1 na 1, to je vrlo evidentno. Velik pomak u odnosu na prethodne sezone kad su fajtovi bili pola stop motion animacija pola spotovi Beastie Boysa.
Sve u svemu Gejmotron definišu, kao i ASOIAF ključni momenti (epizode) - finala, Crveno Venčanje, Battle of Blackwater, Battle for Castle Black. Viper/Mountain fajt i slično, i za sad je svaki od tih presudnih momenata urađen odlično.
Zaključak - Gejmotron je strava.
So far.